Uz obljetnicu smrti slavnog izumitelja
Suvremeni čovjek, automatiziran u svojim svakodnevnim aktivnostima, najčešće ne razmišlja o tvorcima ideja koje su mu promijenile život u odnosu na život predaka. Tko je primjerice izumio električnu žarulju iznad naših glava? Mobilni telefon? Kemijsku olovku kojom pišemo?
Odgovori bi redom glasili: Franjo Hanaman, Martin Cooper, Eduard Slavoljub Penkala. Potonji, kojemu 5. veljače, bilježimo devedesetu obljetnicu smrti, zaslužio je da se ukratko prisjetimo njegova života i rada. Zadužio nas je naime velikim brojem izuma koje volimo predstavljati kao hrvatska civilizacijska iznašašća.
Eduard Penkala rođen je 20. travnja 1871. u mjestu Liptovský Mikuláš u današnjoj Slovačkoj. Odmalena se zanimao za praktičnu mehaniku, pa je upis na Kraljevsku visoku tehničku školu u Dresdenu bio logičan nastavak njegovih preokupacija. Iako poljsko-nizozemskog podrijetla, po dolasku u Zagreb uzima kroatizirano ime – Slavoljub, što je u doba intenzivne mađarizacije bio odvažan čin, koji nije mogao izbjeći političke konotacije. Na Trgu kralja Tomislava, koji je nekoć nosio ime cara Franje Josipa, otvara svoju prvu radionicu, a 1904. postaje i kraljevski kontrolor mjera.
Popis Penkalinih izuma nije samo dug već je i prilično zanimljiv. Iza gotovo svakog postoji zgodna priča o njegovu nastanku, načinu na koji se reklamirao ili muci koju je Izumitelj imao s kradljivcima, koji su u nekoliko navrata njegove izume prijavljivali kao svoje. Tako si je primjerice neki Mayer iz Wolfenfelda prisvojio termos-bocu, iako je termofor bio Penkalin izum, koji je patentirao. Zahvaljujući kćerkici koja nije voljela četkati zube, izumio je rotirajuću četkicu, a česta putovanja, na kojima su ga u hotelskim sobama uznemiravali kukci, inspirirala su ga za osmišljavanje insekticida. Zanimljiva je svakako i činjenica da nije patentirao deterdžent jer za njega tvorničari i bankari nisu pokazali interes, kao ni za džepnu električnu svjetiljku, koju je na koncu izrađivao samo za prijatelje.
Velike zasluge pripisuju mu se za podizanje sigurnosti željezničkog prometa, jer se ksilolit, koji je također izumio, pokazao odličnim za očuvanje željezničkih pragova od truljenja. Penkalinim imenom nazvane su i vojne prislušne radiostanice koje su nastale zahvaljujući njegovu usavršavanju gramofonskog mikrofona. Usavršio je i gramofonsku iglu, dajući tako svoj doprinos na području audiotehnike.
Penkalino ime spominje se i u kontekstu početaka hrvatskog zrakoplovstva. Naime 1909. godine patentnom uredu prijavio je osobit izum: zrakoplov Neptis Lucilla, nazvan prema leptiru koji mu je poslužio kao inspiracija, u kojem je u lipnju 1910. godine poletio prvi hrvatski pilot Dragutin Novak. Tako je samo sedam godina nakon prvog aviona braće Wright nebom iznad Zagreba letio Penkalin zrakoplov. Za njegovu izradu izgradio je hangar na vojnom vježbalištu na Črnomercu, te tako i prvu zračnu luku u Zagrebu i u Hrvatskoj.
Vjerojatno najpoznatiji izum Slavoljuba Penkale prva je mehanička olovka na svijetu – penkala, koju je patentirao 1906. godine. Godinu dana kasnije kao izum je prijavio i prvo nalivpero s krutom tintom. Nošen krilima uspjeha, osnovao je tvrtku s Edmundom Mosterom, „Penkala – Moster“, koja je uskoro financirala izgradnju nove tvornice olovaka u današnjoj Branimirovoj ulici. Penkalina mehanička olovka, koja se za razliku od drvene nije morala oštriti, ubrzo je postala vrlo popularna, pa je tvornica u Branimirovoj zapošljavala više od osamsto radnika i u svoje doba bila jedna od najvećih tvornica pisaćeg pribora u svijetu. Sam Penkala osmislio je i reklamu za svoj izum: čovječuljka s velikim ušima, šiljatim nosom, i naravno – penkalom iza uha, koji je ubrzo postao njegov zaštitni znak.
Brojnošću svojih izuma s područja mehanike, kemije, fizike i aeronautike, Slavoljub Penkala svrstava se u red najvećih svjetskih inovatora. Njegovi izumi davno su premašili granice naše zemlje i upotrebljavaju ih milijuni ljudi diljem svijeta. Uključimo li maštu, možemo se pitati: koliko je samo književnika pisalo svoje pjesme, romane i drame, koji danas rese police javnih i privatnih knjižnica, Penkalinom mehaničkom olovkom i njegovim nalivperom? Dr. Izidor Kršnjavi na njegovu je pogrebu stoga s pravom zaključio: „Tvorac penkale ostavio je svoje ime za vječnost“.
