Uz obljetnicu smrti Josipa Kozarca

Objavljeno 21.8.2012.

Josip Kozarac jedan je od najistaknutijih pisaca hrvatskog realizma. Rođen je 18. ožujka 1858. godine u Vinkovcima. Iako je po zanimanju bio inženjer šumarstva, već je s 18 godina počeo objavljivati književna djela. Radeći kao vrstan šumarski stručnjak u malim slavonskim selima uviđao je pogubnost tadašnjih ekonomskih i političkih previranja za opstanak slavonskog sela i seljaka – bio je svjedokom raslojavanja sela, umiranja starih tradicija, materijalne i moralne propasti onih koji se nisu uspjeli snaći u novom ekonomskom poretku.

Najvrjedniji je njegov doprinos u proznom pripovijedanju pa je tako u novelama zorno prikazao događaje iz života ljudi Slavonije (Biser Kata,1887.; Proletarci,1888.; Donna Ines,1895.; Tena,1894.). Ekonomske i socijalne probleme svog zavičaja obradio je u romanu Mrtvi kapitali (1889), a kritiku sustava i društva iznio je kroz roman Među svjetlom i tminom (1891). Napisao je i nekoliko komedija (Turci u Karlovcu, Tuna Bunjavilo, Tartufov unuk), te niz književnih crtica i pjesama.

Najbolje stranice Kozarčevih djela su portreti likova koji su, izgubivši se u novom vremenu, potrošili život u uzaludnom traženju svoga mjesta i smisla življenja. Osobito su uspješno ostvarene suptilne, psihološke analize ženskih likova, često nesvakidašnjih slavonskih ljepotica. Impresivni su i opisi pejzaža kojima Kozarac zna opčiniti čitatelja. Mnogi tvrde da je Josip Kozarac jedan od najiskrenijih hrvatskih pisaca. On ništa ne uljepšava, skicira samo stvarnost i objašnjava što ne valja i kako bi trebalo raditi da Hrvatska, a na primjeru njegove rodne Slavonije, bude i bogatija za svoje stanovnike, i korisnija, kada je već sama po sebi i lijepa i bogata. Preminuo je 21. kolovoza 1906. godine u Koprivnici.

Roman Mrtvi kapitali izlazio je u Viencu 1889., a kao knjiga izišao je u izdanju Dioničke tiskare 1890. U romanu je autor realističkim, analitičkim postupkom progovorio o ekonomskim i socijalnim problemima Slavonije. Oprjeka selo – grad prikazana je u korist sela: na selu se živi jednostavno i sadržajno, u gradu rastrošno i besciljno. Zato je potrebno okrenuti se zemlji – mrtvomu kapitalu, kako to čini ekonom Lešić, pronalazeći sadržaj svojega života i djelovanja. U obradbi tih problema bio je realist, a u opisu likova prosvjetitelj romantičar. To izdanje čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u u Zagrebu, a kao dragocjenost hrvatske pisane baštine bilo je predstavljeno i na izložbi Blago NSK.