Stazama hrvatske povijesti – u spomen na Dubravka Horvatića

Objavljeno 9.12.2020.

Sestri i meni majka je u krevetu prije spavanja čitala Bena Hura, a nas smo dvoje plakali ko ljuta godina. Čitala nam je i Šenoina Vladimira i opet smo plakali ko ljuta godina. Tako sam i zavolio književnost. Kao mali uvijek sam zamišljao što ću biti i što ću raditi kad budem velik i jedva sam čekao da napunim deset godina. Vjerovao sam da ću biti arheolog – strašno me kopkalo da i sam kopkam po starim predmetima, otkopavam i pronalazim neke nove Troje… Međutim, već u trećem razredu osnovne škole počeo sam pisati. Moja pjesma govorila je o hajci na medvjede, iako baš nikada nisam bio u takvoj hajci. Ali književnici se i rađaju iz mašte. (…)

(Dubravko Horvatić, Smib)

Junačina Mijat Tomić, Katarina Kosača i Sveti Juraj, samo su neki od povijesnih likova koje je poznati hrvatski književnik Dubravko Horvatić, kojega se prisjećamo uz obljetnicu rođenja, oživio u svojim pripovijetkama i romanima s povijesnom tematikom. Uz njegovo ime vezujemo i pripovijetke Grički top te Stanari u slonu, djela koja su nezaobilazan dio školske lektire. No, Dubravko Horvatić nije bio samo književnik za djecu.

Rodio se u Zagrebu 9. prosinca 1939. godine, gdje je završio Klasičnu gimnaziju i Filozofski fakultet (komparativnu književnost i povijest umjetnosti). Svoj je rad započeo kao voditelj Galerije Studentskoga centra, zatim prelazi u Društvo književnika Hrvatske i postaje njihovim tajnikom. Bio je urednik nekoliko dječjih časopisa i listova.

Iako je gotovo dvadeset godina bio na marginama hrvatske književne scene, sve to vrijeme on je neumorno pisao i stvarao književno blago koje se tek poslije moglo nesmetano čitati.

Kao pjesnik (Bedem, BašćinaPonor, 1992.), dramatičar (Sveti Juraj i zmaj, Atenska tiranija, Ban Khuen Hedervary) i novelist (Dar Gospodara tameOlovna dolinaĐavo u podne) uglavnom je zaokupljen pitanjima nacionalne povijesti i suvremenosti. Pisao je likovne i književne kritike (Pleter oko slikeNepostojeći hrvatski pisci) te publicističke tekstove (Ime zla).

Godine 1992. postao je potpredsjednik Matice hrvatske. Tri je godine bio glavni urednik tjednika za kulturu Hrvatsko slovo (1995. – 1998.). Za svoje književno stvaralaštvo primio je brojne nagrade i priznanja.

Hrvatski književnik Dubravko Horvatić preminuo je 20. svibnja 2004. godine u Zagrebu.

Ime ovoga znamenitog književnika nosi i hrvatska književna nagrada. Nagrada Dubravko Horvatić dodjeljuje se za prozu i poeziju objavljenu u časopisu za kulturu Hrvatsko slovo, u rubrikama Hrvatska proza i Hrvatska poezija.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 350 zapisa o njegovim djelima.

Sada treba reći ono glavno: taj slon nije bio samo golem, samo pitom i dobar, nego je bio i vrlo lukav. Naime, kad su ljudi poiskakali iz njega, slon je, onakav velik kakav je bio, odjurio nekamo daleko, daleko, i to tako brzo da je iza njega ostala samo prašina. I sada živi u dalekom nekom kraju, i vjerojatno je još veći nego što je prije bio. Jer od ovog događaja prošlo je mnogo, mnogo godina.

(Stanari u slonu)

Izvor naslovne fotografije: Naprijed, ZagrebKnjiga Izabrane pjesme, Zagreb 1988.