Predavanje mr. sc. Vesne Blažina: „Dubrovnik – preteča zdravstvenih mjera u Europi“
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu organizator je ciklusa predavanja Knjižničari govore, kojim će javnosti biti predstavljeni uspješni knjižničari i njihovo šire djelovanje u području kulture i znanosti.
Prvo predavanje iz ovoga ciklusa, pod naslovom Dubrovnik – preteča zdravstvenih mjera u Europi, održat će knjižničarka i prevoditeljica mr. sc. Vesna Blažina, u srijedu, 23. ožujka 2016. godine, u 12 sati, u dvorani na polukatu Knjižnice.
Prevoditeljica i knjižničarka Vesna Blažina završila je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu te diplomirala engleski i francuski jezik na sveučilištu Concordia University u Montrealu (1970.). Magistrirala je bibliotekarstvo i informacijske znanosti na sveučilištu Université de Montréal (1975.) te na istome sveučilištu 1985. godine završila i studij klasične arheologije i novogrčkoga. Tamo je od 1967. do 2003. godine bila zaposlena kao ravnateljica različitih knjižnica. Dužnost predsjednice AMCA Québec, društva bivših studenata hrvatskih sveučilišta u Montrealu, obnašala je od 1995. do 2000. godine. Zajedno s povjesničarkom medicine dr. sc. Zlatom Blažina Tomić objavila je knjigu Expelling the Plague: The Health Office and the Implementation of Quarantine in Dubrovnik, 1377-1533, koju je prošle godine u Montrealu objavio ugledni kanadski sveučilišni nakladnik McGill-Queen’s University Press.
Istraživanjem u Državnome arhivu u Dubrovniku, dr. sc. Zlata Blažina Tomić dokazala je da je Dubrovačka Republika, nakon slavne karantenske uredbe iz 1377., organizirala stalnu zdravstvenu službu za primjenu protukužnih mjera, odnosno izolacije ljudi i roba, već od 1390. godine. Službu su obavljali gospoda kacamorti, birani samo iz redova vlastele, koji su na temelju opažanja i iskustva došli do uvjerenja da je kuga zarazna. Zdravstvena služba bila je priprema za najuži krug vlasti – suce, senatore i kneza. Zanimljivo je da su zdravstvenu službu utemeljili državni službenici, a ne liječnici.
Godine 1397. odlučeno je da se protukužni službenici svake godine biraju u siječnju zajedno s većinom dubrovačkih službenika te da se broj službenika može prilagoditi opasnosti od zaraze. Od tada je Dubrovačka Republika tijekom cijeloga 15. stoljeća izglasavala nove zdravstvene uredbe koje su upotpunjavale njezin sustav obrane protiv kuge. Dubrovnik je bio bogat i napredan pa je mnogo ulagao u poboljšanje higijenskih uvjeta života. Već od 1280. godine grad je zapošljavao liječnike, kirurge i ljekarnike, koji su bili na usluzi svim građanima. Ubrzo je utemeljena prva ljekarna (1317.), prva bolnica (1347.), Rupe – gradsko spremište za žitarice (1410.), organiziran odvoz smeća (1415.), izgrađen vodovod i fontane u Gradu (1420.), sirotište (1432.), kanalizacija (1436.), popločene su ulice, a drvene su kuće zamijenjene kamenima.
Prikaz utemeljivanja, razvoja i djelovanja zdravstvene službe tvori okosnicu ovoga istraživanja, a temelji se na arhivskim dokumentima koji nikada prije nisu obrađivani. Dr. sc. Zlata Blažina Tomić obradila je rukopis Libro deli Signori Chazamorbi za razdoblje od 1500. do 1530., koji obuhvaća pogubnu kužnu zarazu u Dubrovniku 1526. – 1527., kada je stradalo dvadeset pet posto stanovništva. Riječ je o jedinoj knjizi zdravstvenih službenika sačuvanoj u cijelosti koja je pisana teško čitljivim humanističkim kurzivom na srednjovjekovnom latinskom. Sastoji se od prednje knjige – Libro a recto, koja je služila za kontrolu ulazaka putnika i roba u grad te stražnje – Libro a tergo, koja uglavnom sadrži zapise o sudskim procesima protiv prekršitelja protukužnih mjera nakon epidemije kuge 1526. – 1527. godine. Zdravstveni službenici tada postaju kazneni suci u istraživanju izvora zaraze koju ne uspijevaju iskorijeniti. Knjiga je od jedinstvene vrijednosti jer se u njoj javljaju ljudi iz svih slojeva društva – kirurzi, brijači, kapetani brodova, trgovci, svećenici, redovnice, a posebno oni iz najnižih slojeva, što je rijetkost u arhivskim izvorima. Godine 1482. Dubrovnik je donio uredbu o kopcima – ozdravljenicima od kuge iz najsiromašnijih slojeva društva koje su zdravstveni službenici, zbog njihova imuniteta na kugu, upošljavali za prijenos i pokop mrtvaca. Bio je to svakako bitan pomak u ograničavanju kuge. Ozdravljenice, zvane kopice, također su pomagale u tome poslu te su prale odjeću i raskuživale kuće oboljelih i umrlih. Za vrijeme kužne zaraze 1526. – 1527., kopci i kopice obavljali su vrlo bitne poslove, ali su, imuni na kugu, bez straha počeli krasti iz kuća umrlih vrijedne predmete kojima su katkad i trgovali. Na taj su način došli u sukob sa zdravstvenim službenicima koji su smatrali da se okuženim predmetima zaraza dalje širi pa su kopce i kopice vrlo oštro kažnjavali. Zavist zbog imuniteta na kugu, s jedne strane, i nepovjerenje prema kopcima s druge, prouzrokovalo je strogu kontrolu vlasti.
Dubrovnik je dakle na temelju svojih republikanskih i kršćanskih načela, vremenski i konceptualno predvodio u utemeljenju stalnoga zdravstvenog ureda u Europi pa u njem više nije bilo epidemija kuge nakon 1533., dok su, primjerice, talijanske gradove zahvatila još dva vala zaraze, 1575. i 1630. godine.
