NSK preporuka – prinove u fondu – Čunovo, naše selo i naša obec
U Zbirku inozemne Croatice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pristigla je dvojezična monografija Čunovo: naše selo i naša obec, koja je u utorak 11. lipnja predstavljena u Hrvatskoj matici iseljenika. Autori su knjige Jive Maász i Jozef Mallinerits, a objavio ju je Hrvatski kulturni savez u Slovačkoj. Na tristotinjak stranica i uz bogatstvo ilustracija, u njoj pratimo zapise o narodnim običajima, tradiciji i glazbi Hrvata iz sela koje se nalazi na granici Slovačke, Austrije i Mađarske. Prema riječima Jive Maásza, jednoga od autora, „knjiga sadrži sintezu podataka koji do sada nisu bili objavljeni u ovome obliku“.
Knjiga se sastoji od osam poglavlja: Čunovo u prijašnji stoljeći do danas, Život u Čunovu u toku crikvenoga ljeta, Muzej i stare stvari, Povijest crikve u Čunovu, Stare hrvatske knjige pronadjene u našem selu, Apokrifna literatura i rukopisi i Povijest Čunova – pregled.
U njima se govori o povijesti ovoga sela od najranijih vremena, o razdoblju naseljavanja Rimljana, Avara i Slavena, kao i selidbi Hrvata u Čunovo tijekom 16. stoljeća. Tema je i Čunovo u 17. i 18. stoljeću te povijest Crkve u tome mjestu koja potječe upravo iz toga razdoblja.
Autori donose i popis hrvatskih prezimena te opisuju običaje Hrvata za vrijeme Božića, Uskrsa, na svadbama i sl. Uz zemljovide i fotografije stanovnika ovoga mjesta, prikazuju se i slike stvari koje su nekada koristili – preslica, tkalačkih stanova, škrinja ili ormara.
Posebno je zanimljivo poglavlje o starim hrvatskim knjigama, među kojima su najzastupljenije one vjerskoga sadržaja: molitvenici i katekizmi, ali i školske knjige. Izdvojeno je djelo Hiža zlata, najstariji gradišćansko-hrvatski molitvenik autora franjevca Lovre Bogovića rodom iz Velikoga Borištrofa, koji ju je izdao na vlastiti trošak 1754. godine. Taj je molitvenik do 1869. doživio 15 izdanja (pretpostavlja se da ih je ukupno bilo 20). Godine 1829. preradio ga je Jožef Ficko i od tada nosi naziv Nova hiža zlata. To izdanje završava sa 91 jačkom, čiji su tekstovi vrlo stari – objavljeni su u pjesmaricama iz 17. stoljeća.
Autori spominju i druge vrijedne knjige poput Evanđelja ili knjiga Vrata nebeska Šimona Kniefaca te Zsitka Szveceva koju je napisao Mathias Vogli, a s njemačkoga na hrvatski preveo Šime Meršić. Objavljena je 1864. godine.
U poglavlju posvećenome knjigama govori se i o prvoj slovičkoj čitanci kojoj nedostaje prvih nekoliko stranica pa se ne zna njezin točan naziv, ali poznato je da ju je koristio Pavao Puhović, rođen u Čunovu 1858. godine. Pretpostavlja se da je tiskana u razdoblju od 1850. do 1860. godine kada se pokušavalo ujediniti jezik svih Hrvata u Austro-ugarskoj monarhiji. Kao zanimljivu činjenicu autori navode podatak da je poglavlje na stranici 116 posvećeno ćiriličnoj azbuci, dok se na kraju nalazi kratka gramatika hrvatskoga jezika.
Posebno poglavlje ove vrijedne monografije posvećeno je apokrifnoj literaturi i rukopisima te jačkama.
Knjiga završava zapisom o arheološkim nalazištima iz doba Rimskoga carstva te povijesnim pregledom bitnih događaja u Mošonskoj županiji u kojemu spominje i Čunovo. Autor mu je svećenik, profesor i povjesničar Ede Ivánfi.
