„Ljubav je čelo djetinje, bajka ljepšega svijeta“ – uz Svjetski dan pjesništva
Tiha i prastara je ljubav, skrovito srce bilja
treptavo more i mekan srh na vlatu.
Ljubav je blagoslov zemlje, zamišljena ptica
večernji jablan, kudjelja na kolovratu.
Ona je njihala borce i vozila sanjare
uzbibala je ljude, njivu suncokreta.
Dala je zelen lišću i škrge ribama da dišu:
ljubav je čelo djetinje, bajka ljepšega svijeta.
A bol je dio njen, posječena lastavica,
suza što glinu mekša, vrutak tajni.
Bol cvate klasom gorkim, čudesni kvasac vida
osvrtaj za suncem i gutljaj oproštajni.
(Vesna Parun – Ljubav)
Na prvi dan proljeća i rođendan hrvatskoga pjesnika Ivana Gorana Kovačića obilježavamo i Svjetski dan pjesništva.
Pisanjem poezije mnogi su pjesnici izražavali svoje osjećaje i misli… Svi znamo kako pjesma u nama budi posebne osjećaje i teško je nekada ne zaljubiti se u neke stihove. Zato danas uzmimo olovku u ruke, iskažimo svoje osjećaje stihovima i pronađimo pjesnika koji se negdje duboko skriva u nama…
Svjetski dan poezije (engl. World Poetry Day) UNESCO je proglasio 21. ožujka 1999. godine radi promicanja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije širom svijeta. Istaknuto je kako treba dati priznanje i poticaj nacionalnim, regionalnim i internacionalnim pjesničkim nastojanjima.
Prema podatcima koje posjeduje Nacionalni odbor za proslavu Dana poezije koji je od 1990-ih smješten na Floridi (SAD), Svjetski dan poezije slavio se još od 1505. godine. Uglavnom se obilježavao u listopadu, najčešće 15. listopada, na rođendan velikoga rimskog pjesnika Vergilija. Sve do UNESCO-ova službenog proglašenja, praznik je naizmjenično slavljen u listopadu i studenome. Ta tradicija obilježavanja održala se do danas u mnogim zemljama.
Pjesnik nije čovjek samo duboka osjećanja i velike fantazije; nije svak pjesnik tko je poetičan. Pjesnik je samo onaj tko posjeduje superiornu moć riječi i izraza.
(Antun Gustav Matoš)
Izvor naslovne fotografije: https://pixabay.com.
