In memoriam Stjepan Babić

Objavljeno 30.8.2021.

Dana 27. kolovoza 2021. u 96. godini napustio nas je akademik Stjepan Babić, istaknuti hrvatski jezikoslovac te umirovljeni profesor na Katedri za hrvatski standardni jezik Odsjeka za kroatistiku.

Akademik Stjepan Babić ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskome jezikoslovlju. Rođen je 29. studenoga 1925. godine u Oriovcu. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1955. diplomirao je narodni jezik i književnost, ruski jezik i književnost te njemački jezik. Od 1955. godine asistent je na Katedri za hrvatski književni jezik, danas Katedra za hrvatski standardni jezik. Doktorirao je 1962. godine disertacijom Sufiksalna tvorba pridjeva u suvremenom hrvatskom ili srpskom književnom jeziku. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu bio je docent 1963., izvanredni profesor 1970. te redoviti profesor 1975. godine. Umirovljen je 1991. godine.

Od 1977. član je suradnik JAZU, od 1986. izvanredni član, od 1991. godine redoviti član HAZU u Razredu za filološke znanosti.

Bio je urednik i glavni urednik časopisa Jezik (1963. –2005.), član Matice hrvatske te član Hrvatskoga filološkoga društva. Od 1993. do 1997. godine bio je zastupnik Županijskoga doma Sabora Republike Hrvatske u Brodsko-posavskoj županiji.

Sudjelovao je na mnogim znanstvenim skupovima i slavističkim kongresima u zemlji i inozemstvu.

Za svoj golem doprinos hrvatskoj znanosti i kulturi akademik Stjepan Babić nagrađen je najvišim znanstvenim i državnim nagradama, i to Nagradom Bartol Kašić za značajnu znanstvenu djelatnost oblasti društveno-humanističkih znanosti u području proučavanja hrvatskoga književnog jezika (1991.), Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za osobite zasluge u znanosti (1995.), Spomenicom Domovinskog rata za drugi djelatni način (1995.), Spomenicom domovinske zahvalnosti za časnu i uzornu službu za razdoblje od pet godina (1995.), Redom Ante Starčevića (1996.) te Državnom nagradom za životno djelo (2004.).

Potpuna Babićeva bibliografija obuhvaća više od tisuću bibliografskih jedinica, a među njima posebno se ističu Tvorba riječi u hrvatskome književnom jeziku (1986.), temeljni hrvatski derivatološki priručnik, potom Pregled gramatike hrvatskosrpskoga jezika sa Stjepkom Težakom, 1966., Hrvatski pravopis (Londonac, s Božidarom Finkom i Milanom Mogušem, 1971.), poglavlje Oblici Gramatici HAZU sa Slavkom Pavešićem i Stjepkom Težakom, 1991. te lingvistički leksikon Jezik (1963.).

Naraštaji studenata Sveučilišta u Zagrebu pamtit će ga kao vrijedna i predana profesora koji je njihove spoznaje proširivao svojim bogatim znanjem. Premda se ime Stjepana Babića u široj javnosti osobito povezuje s pravopisom, njegovo je djelovanje u jezikoslovlju daleko opsežnije, a vrhunac njegova rada svakako je Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku, jedno od kapitalnih djela hrvatskoga jezikoslovlja.

Zahvaljujući plodnu radu, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu njegovo ime bilježi u veliku broju bibliografskih zapisa u svojem Katalogu.

 Ići stazama jezične kulture nije teško.
Dovoljno je samo krenuti prema njezinu vrhuncu i svaki dan načiniti bar jedan korak u osvajanju neizmjernih izražajnih mogućnosti hrvatskoga jezika.

(Stjepan Babić)

Izvor fotografije: Wikipedija.