In memoriam Mladen Kušec

Objavljeno 3.11.2020.

Dana 2. studenoga 2020. godine, u 83. godini života, napustio nas je Mladen Kušec, istaknuti hrvatski književnik, novinar i publicist, koji je svoj dugogodišnji profesionalni rad prije svega posvetio djeci i mladima. Uzajamna naklonost između Kušeca, neprijepornoga miljenika djece, i djece, koja su za njega uvijek bila nepresušni izvor nadahnuća, iznjedrila je bogatstvo trajno zabilježene dječje mudrosti koja bi bez Kušeca i njegova urođenog dara da nam odškrine dječji svijet puno teže našla put izvan granica toga svijeta.

Prethodne je godine u povodu obilježavanja Međunarodnoga dana dječje knjige bio gost u sklopu programa svečanosti Knjižna booka koji se već niz godina održava u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a u kojoj prigodi smo mogli svjedočiti još jednom Kušecovu živopisnom susretu s djecom.

Mladen Kušec rođen je 1938. godine u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju te diplomirao na Filozofskome fakultetu. Na Radioteleviziji Zagreb počeo je raditi 1963. godine, istaknuvši se kao novinar i urednik radijskih i televizijskih emisija za djecu i mlade Tonkica Palonkica, frrr…, Patuljci pojma nemaju, Hihotići, Bijela vrana i dr. U razdoblju od 1989. do 1994. godine bio je urednik Obrazovnoga i dječjega programa Hrvatskoga radija, a potom i glavni urednik Radio Sljemena. Autor je tridesetak knjiga za djecu i mlade (Dobar dan, Volim te, Plavi kaputić, Lili i Vili, Slijedi me i dr.), a uređivao je i originalni radijski putopis Zagonetno putovanje – Putujemo Hrvatskom.

Dobitnik je niza nagrada, među kojima su nagrada Hrvatskoga novinarskog društva Zlatno pero za roman Donatela (1989.), nastao prema jedinstvenoj radijskoj emisiji Bijela vrana, te nagrada Mato Lovrak za roman Mama, tata i ja (1992.). Godine 1991. dobio je nagradu Hrvatske radiotelevizije za životno djelo Ivan Šibl, a za već spomenutu, kultnu radijsku emisiju Bijela vrana 2018. godine nagrađen je Večernjakovom ružom.

Mladen Kušec nedostajat će ne samo djeci već i odraslima, ponajprije kao netko tko je na jedinstveni način uvijek podsjećao koliko je život ljepši ako u sebi zadržimo barem malo onoga dječjeg.