Čestitka korisnicima Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u povodu božićnih i novogodišnjih blagdana

Objavljeno 24.12.2021.

Uz božićnu čestitku iz fonda Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i prigodne stihove velikog Tina Ujevića, glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanka Stričević i djelatnici Knjižnice žele vam čestit i blagoslovljen Božić te sretnu i zdravljem ispunjenu 2022. godinu.

Tugo svetih dana, kad se prosipa
kao silan slador bijelo snježno inje,
kada iz jasala čedo Josipa
nudi čudu svijeta bolne oči sinje;
pa dok vatra pali našu žarku krvcu,
od krvave rijeke što je prolismo
kao žižak gori na božićnom drvcu
plamen prve vjere što zavolismo,
i dok tako snužden u kavanskom kutu
glođem crnu sumnju srca ranjena,
mutni danak vije neku maglu žutu,
dotle znam da zvona, bolna zvona
povrh pala čela muža smanjena
u tišini sela crno bugare,
te da stalnom čamom dona-dona-dona
tješe jad ognjišta, mrtve ugare.

I ja tada kličem: Bolni Božiću,
nemam peći, ali duh naložit ću,
sveti oganj i svoju dušu složit ću
u zvonku zvučnu slavu Božiću,
u česmu pjesama,
pjesmu česama;
no mrak iz mene
biva crn i težak – i crnji i teži –
ko mrak oko mene
što steže u mreži.

Sam na svijetu, a nigdje nikoga.
Čeljadi je smiješno moje gnusno – rublje,
dokle moje oči posmatraju Boga,
dokle moje uho čuje čiste trublje
bolje vasione, duha sakritoga;
da sklonim glavu, nemam dobra duplja,
naokolo svuda nemilosne laži;
naokolo srca šuplja
i draži bez draži.

Putuje se svijetom sudbonosno sam.

A sitna djeca ruke pružaju
za dragovoljan bakar otkupljenja,
dlan na kojem gori crven plam.
I kroz osvit tihih Pozdravljenja
te će male ruke da nas razoružaju.

Nego evo govori mi glas:

„Bijela čela koja padate
sa gvožđem kletve oko tjemena,
što ne kruni krunu, niti klas,
okrvavljena srca što se jadate,
počekajte koru vremena,
svjetliji nam ili čišći čas;
optuženici duša potonulih,
i čela klonulih,
vi oronuli,
počekajte
Spasiteljski Čas.

Ne teku čiste suze uzaludu.

S vašeg oka one će da budu
bistri sjajni žišci;
vas će spasti, vas će spasti, vas će spasti,
o Ikonoklasti,
vaši vrisci,
o popljuvani
i ugnjetavani,
što kroz zadnju bijedu
motrite val u ledu
za dubljinu modru
dubokomu, spokojnome odru.”

Kada će da viknu trube crvene,
crvene,
– u crvenoj boji, u plamenom tempu –
kada će da kriknu mrtvi kameni?
Moje ruke dvije su štake drvene,
drvene;

pružaju se ruke poleta
talogu božanskoga poletarca;
nečujno se gase zadnji plameni,
zadnji ameni
na meni.

(Božić, Tin Ujević)

The 2021 Christmas and New Year Card of the National and University Library in Zagreb.