„Bog je visoko, a kralj daleko“ – uz obljetnicu junačke smrti Nikole Zrinskog Sigetskog

Objavljeno 7.9.2011.

Kada bismo u hrvatskoj povijesti poželjeli pronaći brend, nešto prepoznatljivo o čemu vrijedi pripovijedati i čega se valja prisjećati, zasigurno bismo završili na priči o obitelji Zrinski, čija sudbina je ispisala stranice i stranice domaće povijesti i kulture.

Iz velikaške obitelji Šubić, od sredine 14. stoljeća zvane Zrinski, potekli su brojni državnici, vojskovođe i književnici, čije sudbine je nerijetko pratila zla kob. U sagi o Zrinskima postoji nešto što pomalo podsjeća na tzv. prokletstvo Kennedyjevih. Nasilne i nesretne smrti, pogubljenja i tamnovanja svjedoče o nemiloj snazi povijesti, ali i o značaju ove obitelji u tadašnjoj Europi.

Na današnji dan, 7. rujna 1566., završila je životna priča još jednog Zrinskog – Nikole IV. ili Nikole Sigetskog. Život je hrabro okončao pod zidinama mađarske utvrde Siget, danas Szigetvár, nakon više od mjesec dana odolijevanja snažnoj i nadmoćnoj osmanskoj vojsci koja se ovdje zaustavila na svojem pohodu prema Beču. Sultanu Sulejmanu I. sigetski kapetan Zrinski bio je i više nego poznat: u borbi protiv Turaka istaknuo se već 1529. braneći Beč, a 1542. godine je sa svojih 400 vojnika spasio Peštu od sigurne propasti. Zbog svojih hrabrih vojničkih pothvata te je iste godine imenovan hrvatskim banom, a dodijeljeno mu je i Međimurje s utvrđenim gradom Čakovcem. Banske časti se odrekao 1556., vjerojatno u želji da se posveti borbama s Osmanlijama, koji su u 16. stoljeću Hrvatsku sveli na tzv.„ostatke ostataka nekad velikog hrvatskog kraljevstva“. Snaga i upornost kojom su Turci opsjedali Siget u kolovozu 1566. svjedoči koliko silno je Sulejman I. želio smrt svoga neprijatelja Zrinskog – toliko da je u opsadi grada izgubio tisuće i tisuće vojnika, a dan uoči pada utvrde i sam skončao život. Pobjeda Turaka bila je gorka: zbog iscrpljenosti i velikih gubitaka odustali su od puta prema Beču. Francuski kardinal Richelieu tim je povodom napisao: „Čudo je trebalo da Habsburško Carstvo preživi. I to čudo dogodilo se u Sigetu.“

Junačka smrt Nikole IV. Zrinskog zadivila je tadašnju Europu. S preostalim vojnicima izjurio je iz uništenoga grada, i ne pomišljajući na predaju. U pokušaju proboja iz utvrde stradala je još nekolicina turskih vojnika, sve dok smrt nije pokosila i samog Zrinskog, kojeg su najvjerniji vojnici nastojali obraniti. Turci su mu mrtvome odsjekli glavu, koja je kao trofej kružila među osmanskim pašama i služila kao opomena europskim generalima. Desetak dana kasnije preuzela ju je obitelj te je pokopana u obiteljskoj grobnici Zrinskih u pavlinskom samostanu u Svetoj Jeleni kod Čakovca.

„Bog je visoko, a kralj je daleko“, navodno je rekao Zrinski prije opsade, znajući da mu neće pristići pomoć saveznika. Osamljenost u junačkoj obrani grada još ga je više proslavila među suvremenicima, a njegova je hrabrost inspirirala i brojne umjetnike. Prvi je o njemu pisao zadarski književnik Brne Krnarutić u epu „Vazetje Sigeta grada“ (1584.), naslanjajući se na kroniku preživjelog svjedoka i sudionika bitke Ferenca Črnka. Poslije Krnarutića o Sigetskoj bici pisao je i Nikolin praunuk i imenjak, istaknuti mađarski pjesnik Nikola VII. Zrinski. U svoju je zbirku pjesama na mađarskom „Adriai tengernek Syrenaia“ uvrstio ep u kojem je opjevao smrt pradjeda. Njegov brat Petar Zrinski preveo je djelo na hrvatski i preradio ga u hrvatskom duhu, te je „Adrijanskoga mora sirena“ s epom „Opsida sigetska“ tiskana u Veneciji 1660. godine. Osim njih, o Nikoli Zrinskom Sigetskom pisali su i Vladislav Menčetić u spjevu „Trublja slovinska“ (1665.), Pavao Ritter Vitezović u epu „Odiljenje sigetsko“ (1684.) i drugi.

Ivan pl. Zajc skladao je operu „Nikola Šubić Zrinski“, jedno od najpopularnijih domaćih glazbenih scenskih djela. Dio opere je i pjesma „U boj, u boj!“, nastala na stihove Franje Markovića. Zbog svoje hrabrosti i časne samurajske smrti lik i djelo Nikole Zrinskog Sigetskog našli su svoje štovatelje i u dalekom Japanu. Spomenutu pjesmu je naime 26. veljače 2006. godine u dvorani Kokugian u Tokiju izveo japanski muški zbor od 1000 članova, pod ravnanjem maestra Katsuakia Kozaia.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu čuva u svom fondu vrijednu zbirku knjiga i rukopisa poznatu pod nazivom Bibliotheca Zriniana, koju je utemeljio Nikola VII. Zrinski, već spomenuti pjesnik, praunuk sigetskog junaka. Više o ovoj zbirci, vrijednoj knjižničnoj i kulturnoj baštini obitelji Zrinski, možete pročitati u najnovijem broju časopisa Glas NSK.