500. obljetnica Judite Marka Marulića Splićanina
Hrvatski književnik Marko Marulić (Marcus Marulus Spalatensis, 1450. – 1524.) bio je jedan od najpoznatijih europskih humanista, ujedno središnja ličnost splitskog humanističkog kruga. Naziv oca hrvatske književnosti i hrvatskog Dantea stekao je zahvaljujući Juditi – prvom umjetničkom epu hrvatske književnosti ispjevanom na hrvatskom jeziku.
Judita je biblijsko-vergilijanski ep na čakavskom narječju, nastao na temelju starozavjetne pripovijesti o hrabroj udovici Juditi, koja je spasila Betuliju zavođenjem i ubojstvom asirskog vojskovođe Holoferna. Iako preuzeta iz Biblije, priča alegorijski upućuje na Marulićevu suvremenost, koju obilježava strah i neizvjesnost pred najezdom Turaka, koji su pred vratima rodnog mu Splita. Ep je dovršen 1501., a tiskan 13. kolovoza 1521. godine. Sam je Marulić doživio tri izdanja za svojeg života. Jedan od samo dva sačuvana primjerka prvog izdanja čuva se u fondu knjižnice Male braće u Dubrovniku, a drugi u knjižnici zadarske obitelji Paravia, koja je danas dio Znanstvene knjižnice u Zadru. Izdanje iz 1522., koje krasi devet drvoreza s ratnim prizorima, čuva se u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
Ep Judita sadrži 6 pjevanja, a napisan je osobitim stihom hrvatskog kulturnog prostora – dvostruko rimovanim dvanaestercem, koji u Marulića ima i prijenosnu rimu. Ova složena i zahtjevna versifikacijska shema pokazala je svu vještinu i okretnost Marulićeva pjesničkog talenta. Ep je uobličio po humanističkim poetičkim pravilima, opjevavši ipak Juditinu ljepotu u maniri petrarkističke poezije.
Marko Marulić jedan je od najprevođenijih hrvatskih književnika svih vremena. Za života najpopularnija su mu bila djela na latinskom, iako je pisao i na hrvatskom i talijanskom jeziku. Djelo De institutione bene vivendi per exempla sanctorum (Pouke za čestit život prema primjerima svetaca, Venecija, 1506.) bilo je velika uspješnica 16. stoljeća, i doživjelo je oko 60 izdanja na brojnim europskim jezicima: talijanskom (Venecija, 1563.), njemačkom (Köln, 1563.), portugalskom (Lisabon, 1579.), francuskom (Douai, 1585.), češkom (Prag, 1621.). Sv. Franjo Ksaverski nosio ga je sa sobom na svoje slavno misijsko putovanje kao jedinu knjigu uz brevijar i katekizam. Judita je također prevedena na engleski, mađarski, talijanski, francuski i litavski te dijelom i na slovenski, španjolski i njemački jezik.
Osim spomenutih, Marulić je autor i brojnih drugih značajnih djela: Evangelistarium (Venecija, 1516.), Quinquaginta parabolae (Venecija, o. 1510), De humilitate et gloria Christi (Venecija, 1519), Epistola … ad Adrianum VI. (1522), De laudibus Herculis (Venecija, 1524), Davidias (Zagreb, 1954) i dr. Godine 1995. u Sveučilišnoj knjižnici u Glasgowu pronađeni su dotad nepoznati Marulićevi latinski stihovi, u kojima se predstavlja i kao pjesnik ljubavne i satirične tematike (Glasgowski stihovi, Zagreb, 1999).
U prigodi 500. obljetnice tiskanja Judite, u Republici Hrvatskoj je 2021. godina proglašena Godinom Marka Marulića. Pojedinosti o njegovu životu i stvaralaštvu mogu se istražiti i u virtualnoj izložbi Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
