Zvukovi – nasljeđe vrijedno čuvanja

Objavljeno 12.1.2016.

Možda rijetko razmišljamo o tome, no jedan od nebrojenih čimbenika od kojih se sastoji naša stvarnost su i zvukovi, osobito oni koji prate svakidašnjicu. Nekad su to u puno većoj mjeri bili raznovrsni zvukovi iz prirode – cvrkut ptica, lepet ptičjih krila, šušanj lišća, žubor potoka, huk rijeke, šum mora. Iako sva ta zvučna raskoš i dalje postoji, iz naših su je života dobrano istisnuli klopot, praskanje, cvilež, zuj i zvonjava suvremenoga društva. Nasrtljivi zvukovi od kojih sve manje čujemo, a slušamo još i manje.

Pred napretkom tehnologije sve više uzmiče i jedna sasvim osobita obitelj zvukova, onih koje povezujemo s knjižnicama iz vremena prije interneta, računala, magnetskih kartica, crtičnih kodova, senzora. Šuštanje korisničkih košuljica u koje su se umetale kartice posuđenih knjiga, zvuk pečata kojim se otiskivao nadnevak roka posudbe, otvaranja i zatvaranja nekadašnjega kataloga na listićima te prebiranja po njem danas su zamijenili plitki, jednolični zvukovi moderne tehnologije.

Međutim, upravo ta ista tehnologija omogućuje očuvanje ovih i svih ostalih zvukova kojima prijeti zaborav. Šest europskih muzeja posebnim projektom suradnje nazvanim Work with Sounds posvetilo se očuvanju upravo ovakve vrste sveukupnoga ljudskog nasljeđa. Snimanjem različitih vrsta zvukova koji postupno postaju stvar prošlosti želi se trajno sačuvati nekadašnja zvučna „baština“ Europe te stvoriti njezin svojevrsni „zvukobraz“.

Iz te raznolike zvučne riznice Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu donosi zvuk koji je nekada bio tako blizak i knjižničarima i svim korisnicima knjižnica – zvuk kataloga na listićima. Prisjetite se kako je to bilo pretraživati nekadašnje kataloge, a sve one koji nemaju takva sjećanja pozivamo da iskoriste priliku i zavire u koju od duguljastih drvenih ladica starih kataloga u svojim knjižnicama. Prije nego sasvim nestanu.