Uz obljetnicu smrti Zvonimira Goloba

Objavljeno 1.6.2012.

Prije točno 15 godina, 1. lipnja 1997., suvremena je hrvatska književnost ostala bez jednoga od svojih najznačajnijih predstavnika – Zvonimira Goloba, umjetnika pjesničke riječi, prevoditelja, antologičara, esejista i šansonijera. Njegovo ime nosi književna nagrada koja se dodjeljuje od 2003. godine, kao i Festival neobjavljene ljubavne poezije, koji se održava od 2009. godine. U Krapini se svake godine upriličuje i Festival hrvatske šansone Zvonimir Golob. Čime nas je to zadužio ovaj pjesnik i što nam je ostavio u baštinu?

Zvonimir Golob rodio se u Koprivnici 1927. godine. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s kojega je izbačen 1948. godine, zbog druženja s tada proskribiranim Tinom Ujevićem. No ta ga okolnost nije zaustavila na putu koji mu je talentom očito bio zacrtan. Kao profesionalni književnik i prevoditelj afirmirao se i kroz časopis Krugovi, kojemu je bio jedan od utemeljitelja. Objavio je desetak zbiraka poezije, koje svjedoče o njegovu postupnom poetskom sazrijevanju, ali i smjeni aktualnih tendencija u pjesništvu. Uz Irenu Vrkljan i Mariju Čudinu, predstavnik je nadrealizma u hrvatskom pjesništvu. Zbirka Elegije iz 1963. godine po mnogočem je prijelomna i osobita u njegovu opusu. Objavio ju je približno na polovici svojega životnog vijeka, i ona ga je definitivno usmjerila prema ljubavnoj poeziji, koja mu je uskoro postala zaštitnim znakom. Te iste godine s nekoliko kolega utemeljuje i Studio 64, iz kojeg će se razviti Zagrebačka škola šansone. Pisanje, ali i skladanje šansona, utjecat će na poetski izraz u njegovim kasnijim zbirkama. Plodnu suradnju ostvario je s bardom hrvatske poezije i šansone Arsenom Dedićem, koji je izvođač brojnih Golobovih stihova. Jedno je od najvrjednijih svjedočanstava te suradnje  album Dedić Golob, snimljen 1977. godine, gdje tekst i glazbu svih pjesama potpisuje upravo naš obljetničar.

Sklonost prema poeziji i pisanoj riječi općenito pokazivao je i na drugim područjima svojega plodnog djelovanja. Priredio je antologiju hrvatske ljubavne poezije Gorki med, izbor iz češke i slovačke poezije Milovanja prije sna te leksikon Suvremeni pisci Hrvatske s Alojzom Majetićem. Jedan je od plodnijih i svakako ponajboljih prevoditelja strane poezije na hrvatski jezik.

Kratkim osvrtom na život i rad Zvonimira Goloba Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu želi odati svoje priznanje njegovu stvaralaštvu i pozvati vas na otkrivanje opusa ovoga književnika, ponajprije na čitanje i slušanje njegove pjesničke riječi, koju je često znao zaogrnuti u glazbeno ruho.

OBIČNA PJESMA

Sve je neobično ako te volim,
vrtuljak što se okreće, igračke i djeca.
Veče koje silazi spava u mojoj duši.

Znam, veče koje silazi, stepenice, vjetar,
sve same obične stvari što se ne mogu ponoviti,
jer smrt se ne ponavlja, ni ti se ne ponavljaš u meni.

Sve je neobično ako te volim:
more skida i svlači svoje plašljivo tijelo,
zatvorenih očiju i vlažno od poljubaca.

Ja više nisam isti, slušajući glas
na nekoj samotnoj stanici dok me obilazi kiša
mijenjam te u sebi. Samo ruže što tonu.

Tjeskoba, obična pjesma, plači ponovo
dok svoje teške vjeđe zaboravljaš u snu
poput marame na licu koje bdije.

Sve je neobično ako te volim,
ako te volim. Zagledana u nebo
ti postojiš kao svjetlo pregaženo u tmini.

Zvonimir Golob, zbirka Elegije
Iz fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu