Uz obljetnicu smrti najstarijeg hrvatskog preporoditelja

Objavljeno 14.1.2013.

On mora i naipravii biti, jerega Slavonac, kraišni Hervat, Primorac, Prikupnik, Dalmatinac, Bosanac, Cernogorac i oni Hervati, koji se Wasser–Kroaten zovu, i po mađarske zemlje rasuti jesu, jednako govore; sve knige starie, koje u Zagrebu, Požege, Splitu, Mletkih i Dubravniku utisnjene jesu, i Mašna kniga Senijske, u drugih primorskih biskupijah, sve u istomu dialektu liepo pisane jesu, i jere ovoga dialekta nigdo prebivajuči u drugom kotaru ne promini, gje protivno, oni pomiešanoga dialekta govoreči svojega odmar kao manje krasnoga, s ovim promine kad se ga nauče, kao ja, koji u Zagrebu rođen jesam. (Predgovor Disertacije, o jeziku)

Grof Janko Drašković, najpoznatiji član hrvatske plemićke obitelji, rođen je 20. listopada 1770. u Zagrebu, gdje je pohađao gimnaziju, a studij filozofije i prava završio je u Beču. U mladosti se posvetio vojnoj karijeri, no morao ju je prekinuti zbog bolesti.

Bio je svestran, a iznimnu sklonost pokazivao je učenju jezika, uključujući latinski, njemački, francuski, talijanski, mađarski, rumunjski te niz slavenskih jezika. Bio je poznat kao najobrazovaniji čovjek u Hrvatskoj, a takav je ugled stekao i u inozemstvu, gdje je često boravio, ponajprije kao vojnik, a zatim kao društveni djelatnik, preporoditelj i ilirac.

Tridesetih godina 19. stoljeća aktivno se priključio hrvatskome narodnom preporodu, iako je već bio u poznim godinama, promičući ilirizam i slavne književnike toga doba. No, i prije samoga pokreta, organiziranoga objavom Gajevih novina Danica ilirska, Janko Drašković svoja je gledišta na jezik i na književnost, politiku i gospodarstvo iznio u svojem poznatome i vrijednome djelu punoga naslova Disertacija iliti razgovor. Darovan gospodi poklisarom zakonskim i budućem zakonotvorcem kraljevinah naših za buduću Dietu ugarsku odaslanem, tiskanom anonimno 1832. u Karlovcu u Prettnerovoj tiskari. Naslov djela, pisan izvornom grafijom, glasi:

DIäERTATIA iliti RA3GOVOR. Darovan Go!podi Pokli!árom 3akon!kim y buduchjem 3akonotvorzem Kraljevinah nasih 3a buduchu Dietu Ungar!ku oda!lanem derxan po jednom ätarom Domorodzu Kraljevinah ovih. U Karlovzu, Priti!kano älovima Joanna Nep. Prettnera 1832.1

Isticao je potrebu za uvođenjem narodnoga jezika kao službenoga,  pa je i samu Disertaciju napisao hrvatskim jezikom. Zagovarao je sjedinjenje Hrvatske sa Slavonijom i Dalmacijom, zauzimao se za osnutak samostalne Vlade neovisne od Beča ili Pešte. Te su misli potaknute panslavizmom poznatoga slavista Jana Kollára, koji je Drašković proučavao na studiju u Grazu i Pešti. Disertacija je tiskana kao samostalna knjižica. Pisana je kao naputak hrvatskim zastupnicima koji se spremaju za Hrvatsko-Ugarski Sabor (podnaslov: darovan gospodi poklisarom…) kojima slijedi teški zadatak: obraniti se od mađarizacije. Tekst nije samo najvrjedniji, nego i najpotpuniji program toga doba. Drašković se zauzima za polagane, ali temeljite promjene u obrtništvu, trgovini i školstvu, smatrajući da su to sustav koji ne podnose  velike i nagle promjene. Njegovi su konkretni politički zahtjevi da Hrvatska dobije svoju vladu, da se obnovi banska čast i da službeni jezik bude hrvatski. Iako kajkavac, Drašković je svoju brošuru pisao štokavskim jezikom, obrazlažući svoj izbor proširenošću štokavštine.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga NSK nalazi se izdanje Disertacije iz 1832. godine. Pretisak je izdao Ogranak Matice hrvatske u Karlovcu 1991. godine.

Grof Drašković otvorio je  1838. godine Ilirsku čitaonicu, koja je ubrzo postala žarište hrvatskoga preporoda. Iz nje su proizišle različite druge preporodne ustanove, uključujući Maticu ilirsku (kasniju Maticu hrvatsku). Bio je pokretač političkih, kulturnih i gospodarskih aktivnosti.  Do 1848. godine bio je vođa Narodne stranke.

Umro je u Radgoni , 14. siječnja 1856. u visokoj starosti. Njegov autoritet, znanje i ugled umnogome su utjecali na vrijednost i raširenost ilirskoga pokreta.

Ja odabirem za moj razgovor naški jezik, želeći dokazati, da mi narodnog jezika imademo, u kojem sve moguće reći jest.