Uz obljetnicu smrti Augusta Cesarca

Objavljeno 17.7.2014.

…U vječnoj čežnji za mirom na vrhu najviših saznanja,
ja ću i umrijeti onako kako sam živio,
protjeran gost samoga sebe,
razdrt olujnim krvavim kovitlacem života.
Koji sam i sam uzvitlao i sam sam bio njegova –
svoja vlastita žrtva.

(Čežnja za mirom u samome sebi)

Na današnji dan, 17. srpnja, prigoda je da se sjetimo istaknutoga hrvatskog književnika, publicista i političkoga djelatnika Augusta Cesareca.

August Cesarec rođen je u Zagrebu 4. prosinca 1893. godine. Odrastao je već u industrijaliziranome gradu s dosta siromašnog radništva. Već kao srednjoškolac bio je socijalistički usmjeren, zbog čega je bio pod stalnim policijskim nadzorom te je više puta zatvaran.

Prvi književni rad naslovio je simbolično Iz svijeta potlačenih čime će označiti svoju cjelokupnu književnu i političku djelatnost. Objavio ga je sa 17 godina u Slobodnoj riječi, glasilu Socijaldemokratske stranke Hrvatske. U početku piše ekspresionistički, a poslije se sve više priklanja realističkomu konceptu književnoga oblikovanja. Cesarec je kao devetnaestogodišnjak sudjelovao u atentatu na bana i komesara Slavka Cuvaja i proveo je 21 mjesec u tamnici Srijemske Mitrovice. U Prvome svjetskom ratu bio je vojnik u Srbiji, a poslije rata priključio se komunističkomu pokretu. S Miroslavom Krležom pokrenuo je i uređivao 1919. godine Plamen, najpoznatiji časopis na književnoj ljevici, koji je ubrzo zabranjen.

Kao uvjereni antifašist boravio je 1937. godine u Španjolskoj te je napisao knjigu Španjolski susreti koja je nastala prema dojmovima iz građanskoga rata protiv fašizma.
Za vrijeme NDH zatočen je u Kerestincu te je nestao u poznatome bijegu.
Cesarčeva kretanja i sve što je objavljivao pratila je policija, a 1941. na smrt ga je osudio ustaški prijeki sud u Zagrebu. Ubijen je u šumi Dotrščini na rubnome dijelu Zagreba, vjerojatno noću sa 16. na 17. srpnja.
U njegovoj ćeliji ostao je dramatični zapis na zidu: „Živjela sovjetska Hrvatska!”, što dokazuje kako se i hrvatska ljevica zalagala za samostalnu državu.

Najznačajniji su dio Cesarčeva opusa romani Careva kraljevina, Zlatni mladić i Bjegunci u kojima se bavi moralnom dekadencijom hrvatskoga građanskog društva prije i neposredno nakon Prvoga svjetskog rata. O Rakovičkoj buni 1871. i tragičnome liku hrvatske povijesti Eugenu Kvaterniku napisao je dramu Sin domovine, koja se izvodi i u naše vrijeme.

Cesarec je objavljivao putopise, prevodio Gorkoga, Hugoa i Zolu te pisao u mnogim listovima, časopisima i tjednicima. Sva djela prožeta su mu snažnom socijalnom notom i u njima je opisan život običnih ljudi, radnika, seljaka, građanstva i inteligencije i u provinciji i u gradovima. Prilike između dva svjetska rata umnogome su predodredile njegov odnos prema književnosti, a bit Cesarca kao čovjeka i umjetnika, njegov etički i estetički credo mogao bi se izreći jednom riječju – sloboda.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 140 zapisa o njegovim djelima.

August Cesarec bio je vrlo plodan pisac, zacijelo najplodniji uz Miroslava Krležu u međuratnome razdoblju.