Uz obljetnicu rođenja Marije Jurić Zagorke

Objavljeno 2.3.2017.

Na današnji dan, 2. ožujka 1873. godine, rođena je Marija Jurić Zagorka, prva hrvatska profesionalna novinarka i omiljena hrvatska spisateljica, „neželjena mater hrvatske i ostalih južnoslavenskih književnosti“, kako ju je u jednom od svojih tekstova nazvao književnik Miljenko Jergović. Osim pisanjem, bavila se i političkim aktivizmom, boreći se protiv mađarizacije, germanizacije i društvene diskriminacije te zastupajući prava žena.

Rođena je u selu Negovec pokraj Vrbovca, a djetinjstvo je provela u Hrvatskom zagorju. Premda je nekoliko godina provela u Mađarskoj, najvećim dijelom života bila je vezana uz Zagreb, radno i tematski, a u njemu je i preminula 1957. godine.

Domaću je javnost uzbunila već prvim novinarskom člankom, Egy Percz (Jedan časak), objavljenim u Obzoru u listopadu 1896. godine. U njemu je pisala o problematici uporabe mađarskog jezika na željezničkim postajama u Hrvatskoj, a zahvaljujući tom tekstu i potpori biskupa Josipa Jurja Strossmayera, ušla je u redakciju Obzora kao referent za hrvatsko-mađarsku politiku. Bio je to početak Zagorkine anonimnosti u jednom od najuglednijih hrvatskih listova, u kojem je pisala u svojoj vlastitoj sobi da je kao ženu nitko ne bi vidio, dok je Obzor dostizao rekordne naklade zahvaljujući upravo njoj.

Zagorka je pokrenula i uređivala Ženski list, prvi hrvatski časopis za žene (1925. – 1938.) te Hrvaticu (1939. – 1941.). Surađivala je i u Vijencu i sarajevskoj Nadi.

Čitateljsku je afirmaciju stekla svojim romanima, osobito Gričkom vješticom, koja je izlazila u nastavcima u Malim novinama (1912. – 1914.). Započela ih je pisati na preporuku biskupa Strossmayera, a njezini kolege novinari, mahom i književnici, njezino su pisanje zvali „šundliteraturom za kravarice“. Iz autobiografskog teksta Što je moja krivnja, koji se čuva u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, jasno je da je sebe ponajprije smatrala novinarkom, unatoč do tada nezapamćenoj popularnosti njezinih romana, koji su izlazili i u Jutarnjem listu, Obzoru, Ženskom listu, Hrvatskom dnevniku i Hrvatici. Napisala je tridesetak romana, od kojih su, uz Gričku vješticu, poznatiji Gordana, Kći Lotrščaka, Plameni inkvizitori, Jadranka, Vitez slavonske ravni, ali i prvi hrvatski kriminalistički roman Kneginja iz Petrinjske ulice te autobiografski roman Kamen na cesti.

U povodu obljetnice rođenja jedne od najpopularnijih hrvatskih književnica pročitajte i novi članak na Blogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.