Uz obljetnicu rođenja Ante Kovačića
Na današnji dan, 6. lipnja, prigoda je da se sjetimo istaknutog hrvatskog književnika Ante Kovačića, koji je u hrvatskoj književnosti ostavio neizbrisiv trag te postao neizostavan dio hrvatskog književnog stvaralaštva.
Ante Kovačić bio je svestran književnik: pisao je pjesme, pripovijetke, romane, feljtone, kritike, satiričke tekstove, a bio je i istaknuti pristaša stranke prava i ideja Ante Starčevića. Rođen je 6. lipnja 1854. godine u Oplazniku iznad Sutle. Osnovnu je školu završio u selu Mariji Gorici. Kao nadaren seoski dječak, po preporuci župnika Tome Gajeka, odlazi u Zagreb na školovanje. Završava studij prava, a zatim službuje u Karlovcu, Zagrebu i Glini. U borbi sa životnim nedaćama i nerazumijevanjem okoline doživio je duševni slom te pomračena uma umire 10. prosinca 1889. godine u Stenjevcu pokraj Zagreba.
Ante Kovačić jedan je od najvećih pisaca hrvatskog realizma. Književni rad započeo je još u školskim klupama. Stvarao je na temelju dojmova i slika iz svakidašnjeg života, kao i zavičaja iz kojega je potekao. U teškoj životnoj borbi kapnula je u piščevu dušu mnoga kap gorčine, a kako je po prirodi bio žestok i borben, to se u njega razvila naročito jaka „satirička“ žica. Ona dolazi do izražaja u nizu njegovih pjesama (Kameleonu, Velikom patuljku, Sveznalici, Pokornome kljusetu, i dr.), ali i većini drugih djela. Prve radove objavio je u književnom časopisu „Vijenac“. Prvi je veliki Kovačićev prozni tekst „Baruničina ljubav“, objavljen u Vijencu 1877., roman na razmeđu romantizma i realizma, mješavina dinamične i počesto nevjerojatne radnje i jezičnoga vatrometa u čem se Kovačić pokazao, uz Šenou, jednim od glavnih hrvatskih devetnaestostoljetnih jezikotvoraca. U parodiji na Mažuranićev ep „Smrt Smail-age Čengića“ pod naslovom „Smrt babe Čengićkinje“ (1880.) obračunava se s političkim protivnicima iz Hrvatske narodne stranke. Ipak, snažnija ostvarenja ostavio je u proznim djelima (pripovijetke „Ljubljanska katastrofa“, „Seoski učitelj“, „Ladanjska sekta“, „Smetanje posjeda“). Prenaglašenost romantičarskih elemenata umanjuje vrijednost njegovu prvom romanu „Baruničina ljubav“, ali su u romanu „Fiškal“ (1882.) ovi nedostaci otklonjeni. U njemu je na humorističan, ironičan i satiričan način prikazao zagorskog čizmarskog sina koji karijeru završava u gradiću, zaokupljen nadmudrivanjem sa seljacima, svojim klijentima. Roman „Među žabarima“ (1886.) ostao je nedovršen jer su se neki karlovački građani našli njime pogođeni u svome „ jeftinom patriotizmu, jeftinim frazama i skupoj porodičnoj egzistenciji“ (Matoš).
Roman „U registraturi“, najimpresivnije je djelo hrvatske narativne proze druge polovice 19. stoljeća. Izlazi 1888. godine u Vijencu u nastavcima, a 1911. u knjizi kao roman. To je poluautobiografski roman ispripovijedan u prvome licu, velika realistička freska u tri djela. Tematska mu je osnovica životni put i tragična sudbina Ivice Kičmanovića, darovitog i bistrog seljačkog djeteta i mladića koji u doticaju s gradom i gradskim životom tijekom školovanja doživljava krah svojih iluzija i ambicija nakon čega kao službenik u registraturi završava život u njezinu plamenu, doživjevši tjelesni i duševni slom. U tom je romanu Kičmanovićeva sudbina uzdignuta do simboličnog značenja kao slika rađanja moderne hrvatske inteligencije u 19. stoljeću koja se iskorijenjena iz jedne seoske sredine ne uspijeva ukorijeniti u drugu – gradsku sredinu.
Cijelo djelo Ante Kovačića najjače je ostvarenje hrvatskoga realizma, i to u obliku značajnom za hrvatsku književnost u kojoj nema previše tekstova koji slave i posvećuju običnost i svakodnevnost: romani su to posvećeni suvremenoj tematici, čudna mješavina romantizma, realizma i brutalnoga naturalizma nabijena razornom satirom i očajem nad stanjem hrvatskoga društva; kultom fatalne žene ukorijenjenoga u romantizmu; burnim zapletima i velikim strastima te propašću glavnih likova u zločinu, ubojstvu, ludilu i samoubojstvu.
Djelo je postalo iznimno popularno još u Kovačićevo doba, a dodatnu popularizaciju u 20. stoljeću donosi istoimena televizijska serija iz 1974. godine u kojoj je Ivicu Kičmanovića tumačio jedan od najboljih hrvatskih glumaca, Rade Šerbedžija.
U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice dostupno je približno 140 zapisa o djelima Ante Kovačića, a dio rukopisa njegove književne ostavštine dostupan je u Zbirci rukopisa i starih knjiga.
