Uz obljetnicu otkrivanja dragoga kamena hrvatskoga jezika

Objavljeno 15.9.2017.

Az, v ime Otca i Sina i Svetago Duha. Az opat Držiha pisah se o
ledine, juže da Zvanimir kralj hrvatskij v dni svoje v Svetuju Luciju
– i svedomi: župan Desimira Krbave, Mratin v Lice, Pribineža posal
Vinodole, Jakov v otoce. Da iže to poreče, klni j Bog i dvanadeste
apostola i četiri evanjelisti i svetaja Lucija, amen. Da iže sde živet,
moli za nje Boga.
Az opat Dobrovit zdah crekav siju i svojeju bratiju s devetiju v dni
kneza Kosmata obladajućago vsu Krajinu. I beše v ti dni Mikula v
Otočci s svetuju Luciju v jedino.

U crkvici svete Lucije u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku, 15. rujna 1851. godine, zahvaljujući bašćanskomu kleriku Petru Dorčiću, pronađen je jedan od najdragocjenijih hrvatskih spomenika – Bašćanska ploča. Njome započinje pisanje povijesti hrvatskoga jezika i književnosti.

Zapis, koji je vjerojatno nastao 1100. godine, sastoji se od 13 redaka glagoljskih slova uklesanih na ploči od bijeloga vapnenca. Gornji dio ploče zauzima bordura u obliku lozice. Za pismo kojim je natpis pisan obično se kaže da označava prijelaz oble glagoljice u uglatu te da sadrži neka latinička i ćirilička slova.
Kamena ploča, duga 199 cm, visoka 99,5 cm i debela 7,5 do 9 cm, isprva je bila lijevi plutej oltarne pregrade, a poslije je ploča postavljena na crkveni pod, kao nadgrobna ploča. Otočani su po njoj hodali, tarući na površini uklesana slova. Ipak, tekst što ga je čuvala ploča, danas je poznat gotovo u cijelosti.
Taj je natpis na kamenu darovnica hrvatskoga kralja Zvonimira koji je crkvi darovao jedan posjed. Svečanim tonom govori o tome kako su dva benediktinska opata podigla crkvicu sv. Lucije na zemljištu što im ga je darovao hrvatski kralj Zvonimir.

Bašćanska ploča čuva se u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, a u Jurandvoru je, kao dio oltarne pregrade, pohranjena preslika. Od 2011. godine odljevak Bašćanske ploče nalazi se i u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Tko se jedan put za vedra vremena vozio od Novoga prema Senju, tome će zauvijek ostati usječena u pameti veličanstvena slika: gorostasni kameniti Velebit, koji tu, što se dalje od Novoga odmičemo, raste pred nama iz mora u sve impozantnijem veličanstvu, sve dok ne stignemo u Senjska vrata, gdje se nađemo sa svih strana kao blokirani divovskim kamenim gromadama: s istoka rastrganim krševitim velebitskim brdima, s juga golim otokom Prvićem a sa zapada brdima krčkim. I gle! Baš među tim brdima silnoga kamenja našao se i jedan dragi kamen, a to je naša “Bašćanska ploča”… Stotine i stotine godina gazili su pobožni otočani po tome kamenu i ne znajući, da svojim nogama otiru njegovu najdragocjeniju površinu.

(Stjepan Ivšić)