Uz 160. obljetnicu rođenja Ante Kovačića

Objavljeno 6.6.2014.

Dok sam ja tako u sebi zadubljen sjedio na hrastovoj klupčici, ovlaženoj rosom, nisam ni opazio da je netko unišao u bašču. Prenem se, začuvši tihe i lagane korake i šuštanje odijela, te ugledam ženski lik. Ja se sav smetem, a krv mi pojuri u glavu. Htjedoh pobrati svoje knjige i krenuti iz vrta, ali one mi ispale iz ruku i razletješe se listovi od raskinutih knjiga po rosnoj travi. Tu se približi ona i nazvavši mi “dobro jutro” lijepo se sagne i stade sabirati rasute listove mojih knjiga.
Ja se negdje zažarih poput makova cvijeta. Dobro sam znao da je ona nova štićenica i rođakinja u Mecenovu domu …

(U registraturi)

Na današnji dan, 6. lipnja, prigoda je da se sjetimo istaknutoga hrvatskog književnika Ante Kovačića, koji je u hrvatskoj književnosti ostavio neizbrisiv trag te postao neizostavan dio hrvatskoga književnog stvaralaštva.

Ante Kovačić bio je svestran književnik, pisao je pjesme, pripovijetke, romane, feljtone, kritike, satiričke tekstove, a bio je i istaknuti pristaša stranke prava i ideja Ante Starčevića. Rođen je 6. lipnja 1854. godine u Oplazniku iznad Sutle. Osnovnu je školu završio u selu Mariji Gorici. Kao nadaren seoski dječak, po preporuci župnika Tome Gajeka, odlazi u Zagreb na školovanje. Završava studij prava, a zatim službuje u Karlovcu, Zagrebu i Glini. U borbi sa životnim nedaćama i nerazumijevanjem okoline doživio je duševni slom te pomračena uma umire 10. prosinca 1889. godine u Stenjevcu pokraj Zagreba.

Ante Kovačić jedan je od najvećih pisaca hrvatskoga realizma. Književni rad započeo je još u školskim klupama. Stvarao je na temelju dojmova i slika iz svakidašnjega života, kao i zavičaja iz kojega je potekao. Prve radove objavio je u književnome časopisu Vijenac. U parodiji na Mažuranićev ep Smrt Smail-age Čengića pod naslovom Smrt babe Čengićkinje (1880.) obračunava se s političkim protivnicima iz Hrvatske narodne stranke. Ipak, snažnija ostvarenja ostavio je u proznim djelima (pripovijetke Ljubljanska katastrofa, Seoski učitelj, Ladanjska sekta, Smetanje posjeda). Prenaglašenost romantičarskih elemenata umanjuje vrijednost njegovu prvom romanu Baruničina ljubav, ali su u romanu Fiškal (1882.) ovi nedostatci otklonjeni. U njem je na humorističan, ironičan i satiričan način prikazao zagorskoga čizmarskog sina koji karijeru završava u gradiću, zaokupljen nadmudrivanjem sa seljacima, svojim klijentima. Roman Među žabarima (1886.) ostao je nedovršen jer su se neki karlovački građani našli njime pogođeni u svome jeftinom patriotizmu, jeftinim frazama i skupoj porodičnoj egzistenciji (Matoš).

Roman U registraturi najimpresivnije je djelo hrvatske narativne proze druge polovice 19. stoljeća. Izlazi 1888. godine u Vijencu u nastavcima, a 1911. u knjizi kao roman. To je poluautobiografski roman ispripovijedan u prvome licu, velika realistička freska u tri djela. Tematska mu je osnovica životni put i tragična sudbina Ivice Kičmanovića, darovitoga i bistroga seljačkog djeteta i mladića koji u doticaju s gradom i gradskim životom tijekom školovanja doživljava krah svojih iluzija i ambicija nakon čega kao službenik u registraturi završava život u njezinu plamenu, doživjevši tjelesni i duševni slom. U tome je romanu Kičmanovićeva sudbina uzdignuta do simboličnoga značenja kao slika rađanja moderne hrvatske inteligencije u 19. stoljeću koja se iskorijenjena iz jedne seoske sredine ne uspijeva ukorijeniti u drugu – gradsku sredinu.
Cijelo djelo Ante Kovačića najjače je ostvarenje hrvatskoga realizma, i to u obliku značajnome za hrvatsku književnost u kojoj nema previše tekstova koji slave i posvećuju običnost i svakodnevnost: romani su to posvećeni suvremenoj tematici, čudna mješavina romantizma, realizma i brutalnoga naturalizma nabijena razornom satirom i očajem nad stanjem hrvatskoga društva; kultom fatalne žene ukorijenjenoga u romantizmu; burnim zapletima i velikim strastima te propašću glavnih likova u zločinu, ubojstvu, ludilu i samoubojstvu.

Djelo je postalo iznimno popularno još u Kovačićevo doba, a dodatnu popularizaciju u 20. stoljeću donosi istoimena televizijska serija iz 1974. godine u kojoj je Ivicu Kičmanovića tumačio jedan od najboljih hrvatskih glumaca, Rade Šerbedžija.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 140 zapisa o djelima Ante Kovačića, a dio rukopisa njegove književne ostavštine dostupan je u Zbirci rukopisa i starih knjiga NSK.