Uz 110. obljetnicu rođenja Nikole Šopa

Objavljeno 19.8.2014.

Lelujaju se same na modrinama.

Približuju se i udaljuju jedna od druge.

Slučajnim susretom, vjetrom zanesene, kuckaju
jedna o drugu.

Njihov dodir se čuje kao uzbibanost orahovih
ljusaka.

Dodirom prozora dodirnu se dva lica susjedna,

trenutno sve i cjelov i stisak ruke dragog
i drage.

I zbogom i do skorog susreta opet
poslije beskrajnog kruženja u vjekove.

(Kućice u svemiru)

Pod slavolucima zvijezda, i nakon 110. godina od rođenja, uočljivo svijetli pjesnička zvijezda, zvijezda pjesnika Nikole Šopa, kojoj se iz godine u godinu pojačava sjaj, svijetleći novim nesputanim sjajem, s pjesnikom nastanjenim u kućicama u svemiru

Istaknuti hrvatski pjesnik Nikola Šop rođen je u 19. kolovoza 1904. u Jajcu. U pučku je školu išao u rodnome gradu. Pet razreda gimnazije završava u Banjaluci. Kao dijete ostao je bez roditelja. Godine 1921. preseljava se u Beograd, gdje je i maturirao 1924., a iste je godine i upisao studij komparativne književnosti i latinskoga jezika ne Filološkome fakultetu u Beogradu. Svoje prve pjesme objavljivao je u listovima za mladež još od 1918., a prvu zbirku pjesama pod naslovom Pjesme siromašnog sina sv. Franje objavio je 1926. u Beogradu. Sljedeće godine (1927.) objavio je zbirku Nocturno. Godine 1931. stekao je fakultetsku diplomu te radi kao profesor latinskoga jezika u Beogradu. Knjigu pjesama Isus i moja sjena tiskala mu je Matica hrvatska u Zagrebu.

Iako se godinama kretao u društvu srpskih književnika u Beogradu, morao je 1941. kao Hrvat napustiti Beograd. Prešao je preko Save u Hrvatsku i nastanio se u Zemunu. Godine 1943. doselio se u Zagreb gdje će živjeti do smrti. U poslijeratnim godinama živio je vrlo teško jer mu je zabranjeno objavljivanje književnih djela. Bavio se lektorskim poslovima i prevođenjem. Kao znanstveni suradnik tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti preveo je brojna djela hrvatskih latinista: Jurja Šižgorića, Ivana Česmičkoga, Karla Pucića i dr. Izdao je i knjigu prepjeva s latinskoga Iz lirike starog Rima s prijevodima Katula, Propercija i Tibula.

Godine 1950. objavljuje dramske tekstove Drijada i Pompejanska balada, a 1957. tiskao je Kućice u svemiru i Svemirski pohodi, tzv. prve svemirske poeme. Od 1960. gotovo iz godine u godinu objavljuje nove pjesničke knjige (lirske spjevove, poeme, lirsku prozu itd.), dramske tekstove (radijske drame), prijevode i dr. U zrelim životnim godinama više je puta dobivao književne nagrade. Gotova dva i pol desetljeća teška bolest ga je zadržavala u stanu i dugo vezala uz krevet. To je utjecalo na njegovo posljednje stvaralačko razdoblje.

Čitajući Šopovu poeziju, često se pitamo razumijemo li sve ono što nam pjesnik pjesmom govori, postoji li nešto u pjesmi što još nismo shvatili, nešto čega ponovnim čitanjima postajemo svjesni, je li ta Isusova sjena koja prati pjesnika, sjena pjesnikove religioznosti?

Šop je religiozan u punom smislu riječi. Njegova religioznost i njegovo vjerovanje je krotko, odano, bespomoćno i toplo … (Ivo Kozarčanin, O poetu Nikoli Šopu)

Grafička zbirka Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u svojem bogatom fondu čuva vrijedna umjetnička djela kojima su lik i djelo Nikole Šopa poslužili kao plodna inspiracija. Riječ je o crtežu Ivana Lackovića Croate Nikola Šop te o dvjema grafičkim mapama živućih hrvatskih umjetnika: Zdenke Pozaić Kućice u svemiru te Dražena Trogrlića Predavanje o dimovima, koja je izdana u nakladi NSK.

Hrvatski književnik Nikola Šop, pjesnik osobitoga poetskog senzibiliteta i osebujna umjetnička figura u hrvatskoj književnosti, preminuo je 2. siječnja 1982. godine u Zagrebu.

Naslutim te uvijek u kasnome trenutku, kada se u mome ogledalu ugase sve stvari. Kada uplašeno pobjegnu sve sjene. I ostane samo sjaj.

(Nikola Šop)