Uvijek ima jedan dan kad se dijete probudi i još boso i pospano otkrije da ga netko voli i misli na njega…

Objavljeno 6.12.2017.

… Bio je to divan dogovor. Nikola neće navečer samo sjediti kraj vatre i misliti na lijepe stvari nego će ih i izrađivati. Šuma je puna komadića drveta i on će od njih nožićem raditi male životinje, mala kola, namještaj za lutkinu kućicu i sve što mu padne na pamet … A djeca? Ona će svaku večer čistiti svoje čizmice, a navečer prije Nikolina imendana, stavljat će ih u prozor da i Nikola vidi da su čiste. On će im, kad bude išao kroz selo, u čizmice nešto stavljati, a to nešto bit će prava igračka za hladne zimske dane.
Tako su se dogovorili i tako je bilo godinama. Ali, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji. Više na svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a mame nisu htjele da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu. I zato je svaka mama u tom malom selu stavila u čizmicu ono što je našla u kući. Kako su bili siromašni, to su bile jabuke, orasi, bomboni zamotani u šarene papiriće. A djeca su se probudila i bila sretna jer su već imala dovoljno igračaka i slatko ih je razveselilo.
I tako je to i danas. Uvijek ima jedan dan kad se dijete probudi i još boso i pospano otkrije da ga netko voli i misli na njega. (…)

(Gabelica Šupljika, Maja; Mirjana Milanović – Blagdani djetinjstva)

Dana 6. prosinca slavimo blagdan svetoga Nikole, blagdan za koji se djeca najviše pripremaju, čisteći svoje čizmice i stavljajući ih u prozor, kako bi ih sv. Nikola u noći, dok spavaju, mogao napuniti različitim darovima. To su lijepi običaji, ali ne smijemo nikada zaboraviti kako ne bi trebalo sve ostati samo na darovima i običajima, nego treba posebno razmisliti o onome dubljem što obično nikada ne vidimo na taj dan, a trebalo bi vidjeti. Sveti Nikola nam je uzor kojega bismo trebali nasljedovati i svakodnevno tako oplemenjivati svoje živote. Podarimo dječjim očima i srcima radost iščekivanja i darivanja sve dotle dok čarolija postoji i traje …

Sveti Nikola shvaćao je kako je jedini životni put čovjeka – ljubav prema Bogu i bližnjem.
S tom je ljubavi činio čuda i zbog nje je proglašen svetim. Brojne su legende obavijene oko biskupa i sveca Nikole, ali sve one imaju duboko značenje za naš život. Prema jednoj od njih u blizini roditeljske kuće sv. Nikole živio je nekad bogat čovjek, koji je, izgubivši carsku službu, izgubio i sav imetak. Imao je tri lijepe kćeri, ali ih nije mogao udati. Stoga je odlučio trgovati njihovom ljepotom i mladošću tako da nešto zaradi. Kćeri su molile za spas svoje časti i poštenja. Sveti Nikola nekako je doznao za odluku nesavjesnoga oca pa je uzeo vrećicu i napunio je dukatima, umotao u platno i potajno ubacio dukate kroz prozor. Kad je otac shvatio da ima dovoljno novaca da uda jednu kćer, to je i napravio, ali se onda isti slučaj dogodio i drugi i treći put. Međutim, kad je ubacivao novac kroz dimnjak za najmlađu kćer, susjed ga je sustigao i prepoznao Nikolu. Nikola ga je zaklinjao da šuti o tome događaju, ali je otac razglasio priču po čitavome mjestu i tako je Nikola postao prijatelj siromašnih.

Prema tome događaju raširila se tradicija Djeda Mraza na dimnjaku i stavljanja darova u čizmicu. Naime, sveti Nikola zlatnike je spuštao kroz dimnjak, a kako su se na ognjištu sušile čarape, upali su ravno u njih. Odatle potječe običaj ostavljanja darova u čarapama, odnosno čizmicama. Nakon toga tradicija se raširila po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi, ali s različitim tumačenjima i nazivima. U Engleskoj je Saint Nicholas, u Njemačkoj Sinterklaas, a u Poljskoj Mikula. Iz Nikoline tradicije, razvila se i tradicija Djeda Božićnjaka, koji se javlja za Božić. Običaj štovanja svetoga Nikole u Hrvatskoj seže u daleku prošlost.

Noć uoči svetoga Nikole pod jastuk su se u nekim primorskim krajevima stavljale tri jabuke. Blagdan svetoga Nikole povezan je s darivanjem, i to uglavnom slatkišima. Nažalost, danas su se slatkiši, naranče, orasi i bademi pretvorili u gomilu igračaka. Ali darivanje slatkišima ima i skriveni smisao darivanja onih koji trpe zbog gorčine svojega života. Zaštitnik je i pomoraca. Uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjem. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine.

Kod nas se zadržao običaj da djeca moraju očistiti čizmicu i u noći uoči blagdana svetoga Nikole staviti je u prozor. Ujutro djecu u čizmici čekaju darovi, a nađe se tu i zlatna ili srebrna šiba, ako je prste umiješao i Krampus. Šiba simbolično pokazuje da kazna stiže uvijek kada pustimo zlu da se razmaše, ali i da nam je uvijek stalo do djeteta takvoga kakvo jest, čak i kada se loše ponaša.