Učinimo svoj život darom za druge … – u povodu najdražega dječjeg blagdana

Objavljeno 6.12.2016.

…Perica legne u krevet. Odlučio je sačekati svetog Nikolu i popričati s njim, ali mu se nekako spava. Oči mu se zaklapaju same od sebe, trepavice su mu teške. „Ah, nadam se da sam dobro nacrtao auto na baterije i flomastere“, misli mu prolaze glavom. „I da sam se dobro potpisao, a ne s naopačkim R. Tako bih rado još pričao sa svetim Nikolom, pomogao mu nositi vreću s darovima, vidio kako izgledaju tuđi prozori, cipelice i saznao što drugi dječaci dobivaju na poklon… Ipak, previše mi se spava…“ Kad se ujutro probudio – a bilo je poprilično rano – Perica potrči prozoru. Ha, ne samo da pokraj čizmice stoji automobil na baterije, već i kutija s lego-kockama! Flomasteri se sjaje u svim bojama, čak i glupa šiba viri iz tenisice! Mamice, mamice, vidi što sam dobio! Mama upadne u sobu poput munje. „Hm, kao da je stajala iza vrata i čekala poziv. Mame su vrlo čudna bića i čini se da znaju mnoge tajne“, učini se Perici… – Baš je dobar ovaj sveti Nikola! I kako je samo dobro pročitao moje pismo. Sve je razumio, on se zaista kuži u djecu… – Da – zagrli mama Pericu. – On zaista kuži djecu! …

(Sanja Pilić, Katarina Halužan – Jupi, došao je sveti Nikola)

Dana 6. prosinca slavimo Blagdan svetoga Nikole, blagdan za koji se djeca najviše pripremaju, čisteći svoje čizmice i stavljajući ih u prozor, kako bi ih sv. Nikola u noći, dok spavaju, mogao napuniti različitim darovima. To su lijepi običaji, ali ne smijemo nikada zaboraviti kako ne bi trebalo sve ostati samo na darovima i običajima, nego treba posebno razmisliti o onome dubljem što obično nikada ne vidimo na taj dan, a trebalo bi vidjeti. Sveti Nikola nam je uzor kojega bismo trebali nasljedovati i svakodnevno tako oplemenjivati svoje živote. Podarimo dječjim očima i srcima radost iščekivanja i darivanja sve dotle dok čarolija postoji i traje …

Sveti Nikola shvaćao je kako je jedini životni put čovjeka – ljubav prema Bogu i bližnjem.
S tom je ljubavi činio čuda i zbog nje je proglašen svetim. Brojne su legende obavijene oko biskupa i sveca Nikole, ali sve one imaju duboko značenje za naš život. Prema jednoj od njih u blizini roditeljske kuće sv. Nikole živio je nekad bogat čovjek, koji je, izgubivši carsku službu, izgubio i sav imetak. Imao je tri lijepe kćeri, ali ih nije mogao udati. Stoga je odlučio trgovati njihovom ljepotom i mladošću tako da nešto zaradi. Kćeri su molile za spas svoje časti i poštenja. Sveti Nikola nekako je doznao za odluku nesavjesnoga oca pa je uzeo vrećicu i napunio je dukatima, umotao u platno i potajno ubacio dukate kroz prozor. Kad je otac shvatio da ima dovoljno novaca da uda jednu kćer, to je i napravio, ali se onda isti slučaj dogodio i drugi i treći put. Međutim, kad je ubacivao novac kroz dimnjak za najmlađu kćer, susjed ga je sustigao i prepoznao Nikolu. Nikola ga je zaklinjao da šuti o tome događaju, ali je otac razglasio priču po čitavome mjestu i tako je Nikola postao prijatelj siromašnih.

Prema tome događaju raširila se tradicija Djeda Mraza na dimnjaku i stavljanja darova u čizmicu. Naime, sveti Nikola zlatnike je spuštao kroz dimnjak, a kako su se na ognjištu sušile čarape, upali su ravno u njih. Odatle potječe običaj ostavljanja darova u čarapama, odnosno čizmicama. Nakon toga tradicija se raširila po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi, ali s različitim tumačenjima i nazivima. U Engleskoj je Saint Nicholas, u Njemačkoj Sinterklaas, a u Poljskoj Mikula. Iz Nikoline tradicije, razvila se i tradicija Djeda Božićnjaka, koji se javlja za Božić. Običaj štovanja svetoga Nikole u Hrvatskoj seže u daleku prošlost.

Noć uoči svetoga Nikole pod jastuk su se u nekim primorskim krajevima stavljale tri jabuke. Blagdan svetoga Nikole povezan je s darivanjem, i to uglavnom slatkišima. Nažalost, danas su se slatkiši, naranče, orasi i bademi pretvorili u gomilu igračaka. Ali darivanje slatkišima ima i skriveni smisao darivanja onih koji trpe zbog gorčine svojega života. Zaštitnik je i pomoraca. Uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjem. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine.

Kod nas se zadržao običaj da djeca moraju očistiti čizmicu i u noći uoči Blagdana svetoga Nikole staviti je u prozor. Ujutro djecu u čizmici čekaju darovi, a nađe se tu i zlatna ili srebrna šiba, ako je prste umiješao i Krampus. Šiba simbolično pokazuje da kazna stiže uvijek kada pustimo zlu da se razmaše, ali i da nam je uvijek stalo do djeteta takvoga kakvo jest, čak i kada se loše ponaša.

…I tako je to i danas. Uvijek ima jedan dan kad se dijete probudi i još boso i pospano otkrije da ga netko voli i misli na njega …

(Maja Gabelica Šupljika, Mirjana Milanović – Blagdani djetinjstva)

Izvor naslovne fotografije.