.„U trenutku kad pravda zašuti, istinu moraš zastupati sam” – u spomen na Vladu Gotovca

Objavljeno 7.12.2012.

Jedini smisao mog rada je u nastojanju da se osigura prava, ljudska, pravedna i slobodna zajednica – za sve i svugdje; zajednica koja raznolikost ne samo podnosi, nego joj se i raduje upravo onako, kako se graditelji katedrale u Chartresu raduju, kad iz raznobojnih stakala slažu svoje vjerničke rozete. Tako radostan i tako raznolik svijet – to je moj san! Ako zbog njega moram biti suđen, ja na to pristajem jer bez tog sna ni ja, ni moje djelo nemamo nikakvog smisla. (Završna riječ obrane Vlade Gotovca sa suđenja u Zagrebu, 1981.)

Sjetiti se Gotovca i njegova djela potrebno je danas možda više nego ikada … Proteklih dvadesetak godina vrijeme je dovoljno sazrelo da potražimo prave vrijednosti čija se nit bila izgubila.

Vlado Gotovac svakako je bio jedan od onih političara koje smo svi više-manje doživljavali kao pozitivnu osobu koja je više puta dokazala svoju visoku razinu intelektualnosti. Kada pričamo o Gotovcu, tada ne govorimo samo o političaru nego i o hrvatskome pjesniku, esejistu, filozofu, govorniku i političaru.

Vladimir (Vlado) Gotovac rođen je 18. rujna 1930. godine u Imotskom. Osnovnu školu pohađao je u Prnjavoru (BIH), Župi Biokovskoj i Lovreću, a gimnaziju u Imotskom i Zagrebu, gdje je i maturirao na Klasičnoj gimnaziji. Diplomirao je filozofiju na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Godinama je u užoj književno-kulturnoj okolini bio poznat kao autor misaone poezije. Široj javnosti Gotovac je postao poznatiji nakon svoga slavnog teksta Autsajderski fragmenti objavljenoga potkraj šezdesetih godina, u kojem piše o represivnosti društva, marginaliziranosti intelektualca, pojedinca i cijeloga jednog naraštaja, ali i o sotoniziranju Hrvatske, da bi 1971. godine, uređivanjem Hrvatskoga tjednika i uvodnicima koje je u njem objavljivao, postao istinski nacionalni mit, vodeća intelektualna ličnost hrvatskoga proljeća. Kao hrvatskoga disidenta, dvaput su ga osuđivali na višegodišnju robiju.

Gotovac je bio zaposlen kao novinar i urednik Redakcije kulture i drame na Radioteleviziji Zagreb.
U novije vrijeme, u devedesetima, neko je vrijeme radio na Hrvatskoj radioteleviziji kao savjetnik direktora. Godine 1989. bio je jedan od utemeljitelja Hrvatske socijalno-liberalne stranke, kojoj je jedno vrijeme bio na čelu, a utemeljio je i Liberalnu stranku, čiji je bio čelnik. Objavio je dvadesetak pjesničkih, esejističko-kritičkih i publicističkih knjiga. U Zagrebu je 7. lipnja 2001. utemeljen Institut Vlado Gotovac za objavljivanje njegove književne ostavštine.

Gotovac nas je učio što je sloboda, što je odgovornost, što su obveze pojedinca. U radu za domovinu i za visoke etičke principe, smatrao je Gotovac, ispunjavamo svoj život i dajemo mu onaj temeljni smisao, visoko značenje i etičku puninu zbog koje je vrijedno živjeti.

Ako čovjek nije spreman trpjeti na ovom svijetu, jedva da ima više što raditi, rekao je prilikom jednog od posljednjih susreta ili rastanaka. Trpio je od neizlječive bolesti, ali nije ničim odavao strah. Primao je svakodnevno poruke i posjete, iz Zagreba i Rima, domovine i svijeta.

Vlado Gotovac umro je 7. prosinca 2000. godine u Rimu.

Njegovom smrću prestao je životni put čovjeka koji je pjesničkim, esejističkim, kulturnim i političkim radom ostavio ničim pomućen, neizbrisiv i uzvišen trag u novijoj hrvatskoj povijesti.

Ja domahujem životu

Maloj Ani

Kćeri moja kroz tebe sam ja domahnuo životu
Ti me poput neke besmrtne ptice iz drevne bajke
Nosiš sve dalje dok se trošim
I ja sam jači što si ti sretnija
Nježnost me uspinje putem kojim su se stvarale zvijezde
Sreća me zagrijava toplinom koja je stvarala ovaj svijet
A tama postoji samo za snove koji se brzo ostvaruju
Gdje ja sanjam tvoj čisti dah gori poput grma božjeg
I upućuje moje srce da se spusti niz vrijeme
Ako za to ne postoje riječi postojiš ti
I može se govoriti o mom spašenom životu
I ja mogu proći stazom kojom prolaze sretni ljudi
Nema više proteklih dana sav moj život oko tebe kruži
I u beskrajnom obrtanju obnavlja se iz svog centra
Ja domahujem životu …