U spomen na hrvatskoga skladatelja

Objavljeno 16.10.2017.

Možemo li zamisliti svijet bez glazbe? Bez pjesme, plesa, kućne glazbe i koncerata? Ni u svijetu niti kod čovjeka ništa se ne događa bez glazbe. Glazba se često doživljava kao dah kojim su bogovi čovjeku udahnuli život. Svatko tko ima smisla za glazbu i voli je, osjeća u sebi nešto poput božanskog daha koji mu daje osjećaj da nije uzalud na ovome svijetu te da nije sam.

(Pero Gotovac – sin Jakova Gotovca)

Hrvatski operni dirigent i skladatelj, zapravo samouk umjetnik, Jakov Gotovac, rođen je 11. listopada 1895. u Splitu, a umro je 16. listopada 1982. godine u Zagrebu. Školovao se u Splitu i Zagrebu, gdje je glazbu učio kod Antuna Dobronića i Josipa Hatzea. Karijeru je započeo organizirajući orkestralnu i zborsku sekciju filharmonijskoga društva u Šibeniku. Djelovao je od 1923. do 1958. godine kao operni dirigent u Zagrebu. Bio je nenadmašan zborovođa akademskoga društva Mladost, a vodio je i pjevačka društva Jug, Pavao Markovac i Vladimir Nazor.

Kao skladatelj Gotovac je pripadnik nacionalnoga glazbenog smjera te je za svoja vokalna djela često uzimao narodne tekstove. U njegovim orkestralnim djelima učestali su elementi glazbenoga folklora. Među sadržajnim motivima Gotovčevih djela ističu se ljubavna lirika i humor. Gotovčeve su najuspjelije skladbe djelo za zbor Koleda, orkestralno Simfonijsko kolo, romantična narodna opera Morana te scenska glazba za Gundulićevu Dubravku.

Ipak, najpoznatije mu je djelo opera Ero s onoga svijeta, koja ga je proslavila izvan granica domovine – izvedena je u više od 80 europskih glazbenih pozornica, čak na devet jezika. Zahvaljujući raskošnoj, raspjevanoj melodici i dopadljivu libretu, svrstala se i među najuspjelije komične opere. Nastala je 1935. godine na tekst Milana Begovića, a praizvedena je 2. studenoga iste godine. U fondu Zbirke muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se rukopis opere Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca, kao i rukopisne i tiskane solo popijevke.

Jakov Gotovac bio je akademik i dobitnik nagrade za životno djelo Vladimir Nazor te nagrade AVNOJ-a. Obogatio je hrvatsku solo popijevku brojnim skladbama inspiriranim hrvatskim glazbenim folklorom.

Smatra se jednim od naših umjetnika koji je nekada živio i stvarao umjetnička djela, a danas svi njegujemo uspomenu na ta vremena.

Oduvijek sam volio glazbu. Kao takav, dobro sam se uklopio u moj rodni grad, Split. Završio sam akademiju dramskih umjetnosti, ali srce me i dalje vuklo glazbi jer, kako je i sam Nietzsche rekao: „U glazbi strasti uživaju u sebi samima”.