U spomen na Andriju Kačića Miošića

Objavljeno 17.4.2018.

… I da se posve ne izgube od stari vitezova uspomene, Gosp. Bog dao je našemu narodu tako pamet naravnu, da ono, što drugi narodi uzdrže u knjigam, oni uzdrže u pameti pivajući na sobetim, dernecim i po svim mistim, kuda putuju, pisme svoji kralja, bana, vitezova i vrsni junaka, koje premda nisu posve istinite, ništa ne manje ima svaka dobar temelj od istine. Želeći dakle ja, da siromasi težaci i čobani naroda slovinskoga, koji se naslađuju u takizim pismam, mogu doći u poznanje, da njiove pisme i davorije nisu brez temelja istinita, na službu istih siromaha dajem na svitlost ove knjižice skupljene, složene i prinesene iz različiti knjiga talijanski u jezik slovinski, u kojim će se viditi kralji, bani, gospoda i vitezovi slovinski, njiovi rati, junaštva i sva dilovanja dobra i zla…

(Razgovor ugodni naroda slovinskoga)

Čitajući ulomak iz djela Razgovor ugodni naroda slovinskoga, prisjećamo se Andrije Kačića Miošića, pučkoga pjesnika, svećenika, povjesničara i filozofa.

Andrija Kačić Miošić rodio se 17. travnja 1704. godine u Bristu pokraj Makarske. Nakon školovanja u franjevačkome samostanu u Zaostrogu studij filozofije i teologije završio je u Budimu. Vrativši se u domovinu, postao je učitelj na  filozofskoj školi u Šibeniku,  a zatim lector generalis u šibenskoj bogosloviji. Nakon desetogodišnjega nastavnog rada u Šibeniku preselio je u samostan u Sumartinu na Braču. Godine 1750. vratio se u Zaostrog, u kojem je, uz kraće prekide, ostao do smrti 1760. godine.

Na temelju svojih šibenskih predavanja, Kačić je napisao priručnik skolastičke filozofije Elementa peripathetica (Mleci, 1737.). U predgovoru Kačić najavljuje i drugi dio priručnika logiku, fiziku i metafiziku, koji je namjeravao uskoro objaviti, ali to nikada nije učinio. Umjesto toga, svoj je rad usmjerio prema malome nepismenom čovjeku.

U tome se duhu Kačić okrenuo temama i teškoćama koje su narodu, kao i njemu, bile bliže i draže. Slušao je narodne priče i pjesme, proučavao povijesne izvore te čitao djela svojih suvremenika, osobito Filipa Grabovca. Pučke tradicije na kojima je odgojen te opčinjenost narodnom prošlošću i slavom potaknule su ga da pomogne narodnom osvješćivanju.

U posljednjem i najvrjednijem desetljeću svojega života koje je proveo u samostanu u Zaostrogu Kačić je na hrvatskome jeziku napisao i tiskao dva djela, i to Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756. i 1759.) i Korabljicu (1760.). Korabljica je temom i sadržajem podsjećala na mnoga djela povijesne tematike koja su se u to vrijeme tiskala u Italiji, no u Razgovoru ugodnome Kačić je pružio novu sliku povijesti hrvatskoga i slavenskih naroda. Ubrzo je to djelo, koje je doživjelo čak 70 izdanja, izazvalo toliko zanimanje običnoga puka kojemu je i bilo namijenjeno. Razgovor je postao najčitanija knjiga u hrvatskome narodu poslije Biblije. Prepoznatljivim likovima i događajima, kao i uporabom epskoga narodnog deseterca, Andrija Kačić Miošić želio je približiti  slavnu hrvatsku povijest siromahu, težaku i čobanu naroda slovinskoga.  Iako je temelj Kačićeva stvaralaštva narodna pjesma, nikada nije uljepšavao i iskrivljavao povijesne podatke kako bi postigao veću umjetničku vrijednost. Bio je, ponajprije, prosvjetitelj, zatim pjesnik i umjetnik.

Razgovor ugodni naroda slovinskoga postigao je veliki uspjeh i izvan granica Hrvatske. Jedan je od razloga i podatak kako je s jednakom strašću opjevao i junake drugih južnoslavenskih naroda. Kačićevo djelo bilo je uzor mnogim pjesnicima svjetskoga romantizma, a velik utjecaj imalo je i na književnost hrvatskoga narodnog preporoda.

U povodu 300. obljetnice rođenja Andrije Kačića Miošića u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu bila je postavljena izložba Ma viruj mi, moj štioče poštovani… Andrija Kačić Miošić (1704. – 2004.).

U Knjižnici se čuva velik dio njegove bogate književne ostavštine, među kojom posebno treba istaknuti djelo Razgovor ugodni naroda slovinskoga, koje je dostupno u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Tijekom života poznat kao starac Milovan, fra Andrija Kačić Miošić preminuo je 12. prosinca 1760. godine te je pokopan u samostanskoj crkvi u Zaostrogu.

Kačić kao čovjek pripada među
najidealnije – a kao pisac među
najznamenitije likove, što ih naša
književna povijest poznaje.

(Vienac, 22/1890, 543)