Tvorcu dječje sreće – uz 5. obljetnicu smrti Ivana Kušana

Objavljeno 20.11.2017.

… Što god je rekla… Zapravo, što god je izmislila, što god je slagala, ostvarilo se, obistinilo se. Tek sad je shvatila koliko je mnogo lagala.
– Ja sam lažljivica! – protisnu ona bijesno kroza zube i udari nogom o pod. (…)

(Lažeš, Melita)

Na današnji dan, prije pet godina, 20. studenoga 2012. godine ostali smo bez istaknutoga književnika i tvorca dječje sreće, ali zato ćemo njegovim bezvremenskim djelima njegovati sjećanja na njega. I zato ponekad odvojite malo vremena za sebe i sjećanja na djetinjstvo, a upravo su neka od Kušanovih djela savršen instrument za taj čarobni povratak u doba bezbrižnosti.

Ako se bilo gdje spomenu imena Koka i Melite, svatko će se, od djetinjstva do zrelih godina, odmah sjetiti književnika Ivana Kušana.

Već se u naslovima Kušanovih romana često pojavljuje Koko (Koko i duhovi, Koko u Parizu i Koko u Kninu). I ne samo u naslovima romana, Koko je najčešći gost na stranicama Kušanovih knjiga. Koko nije postao samo junak Kušanovih romana već i junak hrvatske dječje književnosti. On je tu među nama, zajedno s Hlapićem, Perom Kvržicom, Grgom Čvarkom i dr. Ni u jednome romanu Koko se ne izdvaja iz sredine u kojoj se nalazi i s kojom živi. Bez obzira na to što se ne nameće čitatelju, on se svojom pojavom u nekoliko romana i svojim imenom na naslovnoj stranici doima kao središnji lik u cjelokupnome Kušanovu romansijerskom opusu. Bitno je naglasiti kako je roman Koko u Parizu zasićen dijalozima, što je iskoristio kazališni redatelj Miro Međimorec i preradio roman u dramsko djelo. Bitno je naglasiti kako je Koko u Parizu nagrađen 1972. godine nagradama Grigor Vitez i Ivana Brlić-Mažuranić.

Iako je ime Ivana Kušana čvrsto povezano uz dječju knjigu, ni u kojem slučaju ne može se zaobići ni ono književno stvaralaštvo koje je književnik posvetio i odraslijem čitatelju. Razapet između, Zidom zazidani, Prerušeni prosjak, a ponajviše Toranj, samo su dio onoga što je Kušan još napisao. Brojne kazališne, radijske i televizijske drame, također su dio bogatoga književnog stvaralaštva ovoga svestranog pisca.

Rođen je u Sarajevu, a od šeste godine živio je u Zagrebu, gdje je završio studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti. Vraćajući se u Kušanovo djetinjstvo, vraća nam se i sjećanje na Melitu, a to znači i na najkraći Kušanov roman Lažeš, Melita. Dakle, i ne samo Koko! Melita je osebujna junakinja Kušanova opusa. Ona izmišlja, i to uporno. Njezina bujna mašta stvara mnogo problema, ali istodobno zbunjuje, ponajprije roditelje, a ni drugi ne ostaju hladni i neizainteresirani. U romanu Lažeš, Melita nema izrazito dobrih ni izrazito loših. Sva ta djeca, ali i odrasli, nikada ne čine zla djela.

U sklopu Međunarodne dječje digitalne knjižnice, projekta započetoga u proljeće 2002. godine pozivom Kongresne knjižnice (Library of Congress) nacionalnim knjižnicama u svijetu na suradnju u izgradnji prve dječje digitalne knjižnice u svijetu, dostupna je knjiga Koko i duhovi. Na temelju toga uzbudljivog romana 2011. godine snimljen je igrani film u režiji Danijela Kušana.

Naslovna fotografija snimljena prema videozapisu Hrvatske radiotelevizije.