Trinaesta iz ciklusa tribina Zbirke inozemne Croatice – gost Naco Zelić

Objavljeno 25.1.2016.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu održat će u utorak, 26. siječnja 2016., u 12 sati, u sklopu Zbirke inozemne Croatice, trinaestu iz ciklusa tribina vezanih uz hrvatske iseljenike.

Voditeljica je tribine Željka Lovrenčić, koja je ujedno i voditeljica Zbirke inozemne Croatice.

Gost je književnik, pravnik i diplomat Naco Zelić. Na tribini će se govoriti o životu i kulturnome djelovanju Nace Zelića u Subotici i Zagrebu, njegovoj političkoj i diplomatskoj karijeri, njegovu književnom radu, izložbama knjiga bačkih bunjevačko-šokačkih Hrvata, Društvu vojvođanskih i podunavskih Hrvata u Zagrebu, Udruzi za potporu bačkim Hrvatima i sl.

Naco Zelić rođen je u Subotici 5. listopada 1930. godine. U tome je gradu završio osnovnu školu (1941.), nižu gimnaziju (1946.) i Trgovačku akademiju (1949.). Na Višoj pedagoškoj akademiji u Novome Sadu diplomirao je kemiju i fiziku 1951., a na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomu je stekao 1959. godine.

Radio je kao nastavnik u Nepotpunoj gimnaziji u Bajmoku (1952. – 1953.) te kao ravnatelj Osmogodišnje škole u Tavankutu (1953. – 1954.), tada škole s hrvatskim nastavnim jezikom. Budući da je nazivan kleronacionalistom, napustio je prosvjetnu službu i preselio se u Zagreb, gdje je tijekom studija prava radio kao knjigovođa (1955. – 1958.).

Po povratku u Suboticu (1958.) bio je pravni referent u tvornici šinskih vozila Bratstvo (1958. – 1960.), zatim sudački pripravnik (1960. – 1961.) te potom sudac Kotarskoga suda i Okružnoga suda u Subotici (1961. – 1973.). Zbog djelovanja s pozicija hrvatskoga nacionalizma i kao član Matice hrvatske u Zagrebu, razriješen je dužnosti suca Okružnoga suda u Subotici 15. ožujka 1973. godine.

Nakon toga ponovno se preselio u Zagreb, gdje je radio kao upravni savjetnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne zaštite i Ministarstvu rada i socijalne skrbi te kao tajnik Zavoda za organizaciju i ekonomiku zdravstva u Zagrebu (1973. – 1992.). Od 1. lipnja 1992. radi u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, a od 16. lipnja 1992. do 30. rujna 1996. godine bio je savjetnik za konzularne poslove u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Budimpešti. Nakon toga je umirovljen.

Radeći kao upravni savjetnik, izradio je više zakona i drugih propisa te općih akata. Sudjelovao je na brojnim savjetovanjima, simpozijima i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu. U ediciji Zbirka pravnih propisa, Narodne novine u Zagrebu 1983. godine objavile su mu knjigu Zakon o socijalnoj zaštiti s objašnjenjima, uputama i stvarnim kazalom. Kao istaknuti pravnik biran je za člana Zakonodavno-pravne komisije Hrvatskoga sabora. Na toj je dužnosti bio do odlaska na dužnost u Budimpeštu.

Tijekom boravka i rada u Subotici aktivni je sudionik i organizator društvenoga života Hrvata Bunjevaca. Bio je predsjednik i tajnik te umjetnički voditelj Hrvatskoga kulturno-prosvjetnog društva Matija Gubec u Tavankutu (1953. – 1954. i 1960. – 1972.). Također je jedan od utemeljitelja likovne kolonije Grupa šestorice, utemeljene u Tavankutu 1961. godine, kojoj su se pridružile i brojne slikarice naivke i slamarke. Kolonija je nastavila djelovati kao likovna sekcija KUD Matija Gubec i u sklopu djelatnosti toga društva od 1962. do 1972. godine. Naco Zelić organizirao je brojne izložbe likovnoga stvaralaštva tih umjetnica.

Godine 1969. uključio se u aktivnosti za utemeljivanje Hrvatskoga kulturno-umjetničkog društva Bunjevačko kolo koje je utemeljeno 18. siječnja 1970. godine. Izabran je za prvoga tajnika toga društva. Na toj je dužnosti (1970. – 1972.) pokrenuo obnovu javne proslave bunjevačkoga žetvenog običaja Dužijance. Bio je i pokretač drugih aktivnosti bunjevačkih Hrvata u Subotici i organizator brojnih priredaba na kojima su predstavljeni običaji, kultura i umjetnost bačkih Hrvata. Organizirao je izložbu Bunjevačko ruho u Etnografskome muzeju u Zagrebu (1983.) i sudjelovao u organiziranju izložbe Iz baštine bačkih Hrvata Bunjevaca u istome muzeju (1998.).

Nakon ponovnoga preseljenja u Zagreb 1974. godine uključio se u rad KUD-a Šokadija i bio voditeljem folklorne sekcije. Organizirao je i vodio tribine, popularne Zagrebačke šokačke divane. Godine 1990. angažirao se u pružanju pomoći Hrvatima izbjeglim iz Vojvodine, ali i onima koji su ostali živjeti na svojim pradjedovskim ognjištima u Bačkoj. Do danas je aktivan u Demokratskome savezu Hrvata u Vojvodini, kao i u hrvatskim kulturnim udrugama.

Naco Zelić jedan je od utemeljitelja Hrvatsko-mađarskoga društva, čiji je bio i predsjednik. Bio je i predsjednik Udruge za potporu bačkim Hrvatima. U sklopu njezine djelatnosti do kraja 2015. godine organizirao je približno 50 tribina, filmskih projekcija, izložaba i drugih priredaba na kojima su predstavljeni brojni književnici i drugi kulturni djelatnici bačkih Hrvata i njihova djela. Suradnik je Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, koji izdaje Hrvatsko akademsko društvo u Subotici, za koji je napisao 40 natuknica o više pisaca i drugih kulturnih i društvenih djelatnika bačkih Hrvata, kao i o drugim temama.