Trideset peta iz ciklusa tribina na temu inozemne Croatice – gost Zvonimir Marić

Objavljeno 18.9.2019.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu održat će u srijedu 18. rujna 2019. godine u 12 sati, u sklopu Zbirke inozemne Croatice, trideset petu iz ciklusa tribina na temu inozemne Croatice.

Voditeljica je tribine dr. sc. Željka Lovrenčić, a gost je prof. dr. sc. Zvonimir Marić.

Na trideset petoj tribini na temu inozemne Croatice govorit će se o građevinarskoj i sveučilišnoj karijeri Zvonimira Marića, njegovoj povezanosti s Mađarskom, radu u diplomaciji i Hrvatima u Mađarskoj, djelovanju u Hrvatskome diplomatskome klubu i HKD Napredak te o uređivanju časopisa Glasnik Hrvatskoga diplomatskog kluba.

Zvonimir Marić rođen je 1. travnja 1944. godine u Posušju u Bosni i Hercegovini. Diplomirao je na Građevinskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1982. godine. U razdoblju od 1975. do 1976. godine stručno se je usavršavao na Građevinskome fakultetu Tehničkoga sveučilišta u Budimpešti, gdje je 1979. godine stekao akademski naslov doktora tehnike (műszaki doktor). Izabran je za docenta na Građevinskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1983., a za izvanrednoga profesora 1988., u kojem je zvanju radio do odlaska u Pečuh 1998. godine.

Nakon 15 mjeseci rada na gradilištu u GP Hidrotehna iz Zagreba i odsluženja vojnoga roka, u razdoblju od 1970. do 1998. radio je u Odsjeku za mostove Instituta građevinarstva Hrvatske (IGH), kojem je od 1986. do 1989. godine bio na čelu. Radio je u sklopu Tehničke pomoći u Alžiru, gdje je podučavao domaće inženjere i projektirao mostove od 1985. do 1986. godine. Po povratku iz Pečuha radio je još 13 mjeseci u Institutu građevinarstva Hrvatske, a u razdoblju od 2004. do 2014. godine, kada je umirovljen, na Građevinskome fakultetu u Osijeku u trajnome zvanju redovitoga profesora. Projektirao je dvadesetak manjih i desetak većih mostova, a revidirao je više od 300 projekata. Objavio je približno 80 znanstvenih i stručnih radova, knjigu Mostovi I, a u pripremi su i knjige Mostovi II i Prednapeti beton. Uredio je dvije stručne i tri publicističke monografije, među kojima i treću knjigu Sjećanja i prilozi za povijest diplomacije RH. Utemeljitelj je Hrvatskoga ogranka Međunarodnoga društva za prednapeti beton (FIP) 1992. godine, čiji je bio tajnik do odlaska u Pečuh. Dobitnik je Palotáseve nagrade, najvišega godišnjeg priznanja Mađarskoga društva za beton (FIB) 2006. te Nagrade za životno djelo Adám Clark Mađarskoga društva mostograditelja 2016. godine. Dobitnik je i odličja Pro Comitatu Baranya, najvišega priznanja mađarske županije Baranje.
Generalni je konzul Republike Hrvatske u Pečuhu od 1998. do 2002. godine. Član je Hrvatskoga diplomatskog kluba od 2004., od ožujka 2009. do kraja 2010. bio je tajnik, a od siječnja 2011. godine urednik je Glasnika Hrvatskoga diplomatskog kluba. Član je Matice hrvatske i Hrvatskoga društva političkih zatvorenika od 1990., a bio je član Upravnoga odbora zagrebačke podružnice HKD Napredak od 2005. do 2009. godine.