Svečano dodijeljena „Nagrada Anđelko Novaković“ za 2017. godinu

Objavljeno 5.2.2018.

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 2. veljače 2018. godine svečano je dodijeljena Nagrada Anđelko Novaković mladomu pjesniku Željku Božiću za pjesnički rukopis Mir utrobe i neki promišljaji.

Željko Božić rođen je 1984. godine u Zagrebu. Studirao je filozofiju i religijske znanosti. Piše kratke priče, osvrte, dužu prozu i poeziju, a objavljivao je u Zarezu, RE-u, Književnome peru, UBIQ-u te na portalu Arteist.hr.

Na svečanoj dodjeli Nagrade okupljenima su se obratili glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dr. sc. Tatijana Petrić, članovi Prosudbenoga povjerenstva za dodjelu Nagrade Dobrila Zvonarek i Davor Šalat te tajnik Zaklade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Sandi Antonac.

Glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dr. sc. Tatijana Petrić tom je prigodom istaknula kako je ova nagrada, koju Zaklada Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dodjeljuje četvrtu godinu, promicanje nove hrvatske poezije i mladih pjesnika. Članica Povjerenstva Dobrila Zvonarek, uz čestitku nagrađenu autoru, prisjetila se lika i djela Anđelka Novakovića – književnika i književnoga kritičara, jednoga od najistaknutijih voditelja književnih tribina i promicatelja književne riječi na hrvatskoj kulturnoj sceni, dugogodišnjega dopredsjednika Društva hrvatskih književnika i djelatnika Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, koji je svojim predanim radom zadužio hrvatsku književnost i kulturu u cjelini.

Obrazloženje o dodjeli Nagrade Željku Božiću pročitao je član Prosudbenoga povjerenstva za dodjelu Nagrade Davor Šalat, u kojem, između ostaloga, kaže: „Riječ je o rukopisu koji je u izraznome smislu raznovrstan, a u poetičkome razmjerno koherentan. Sastavljen je, naime, od tri odjeljka u kojima dominiraju, redom, odulje pjesme duljih stihova pripovjedačke i komentatorske intonacije, kraće pjesme vrlo kratkih stihova (koji se često sastoje i od samo jedne riječi) te pjesmoprozni, odnosno mikroesejistički zaključak cijelog rukopisa. Sve su te Božićeve pjesme, međutim, prožete filozofskom terminologijom i (pseudo)filozofskim diskursom koji se kombinira s anegdotalnom narativnošću ili mudroslovnim umovanjima. Tom se pak (pseudo)filozofskom diskursu daju različite funkcije i intonacije, već prema vrstama pjesama u kojima se pojavljuje.“

Na natječaj koji je raspisala Zaklada Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu ove je godine pristiglo čak 90 pjesničkih rukopisa. Prosudbeno povjerenstvo za dodjelu Nagrade, u čijem je sastavu, uz Davora Šalata i Dobrilu Zvonarek, bio i Ervin Jahić, osim nagrađenoga pjesničkog rukopisa pohvalilo je i rukopise Inače volim more Branimira Dropuljića, Apofonije kulture Jasmine Bosančić, Razglednica od soli Borisa Kvaternika i Istina, ne laž Kristine Silaj.

Na svečanoj dodjeli Nagrade najavljeno je kako će zbirka pjesama Željka Božića biti predstavljena u Mjesecu hrvatske knjige. Inače, Zaklada Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dosad je objavila zbirke Moja pjesma Frančeske Liebmann i Ptica na ušću smoga Marine Katinić u suradnji s Društvom hrvatskih književnika te zbirku Paralaksa Ivane Čagalj zajedno s Književnim krugom Split.

Iz pjesničkoga rukopisa Mir utorbe i neki promišljaji

pogledao si preko ruba
rasprsnuo se
pa
iscurio u nešto neodređeno
kao da su ludilo i smrt
dva oka kojima
vidiš i gledaš
dalje od svijeta –
prezrivo, uzvišeno
kao da je kao da je odustajanje od života
neka vrsta plemenitosti

i još stojiš tamo, baš na istom mjestu,
postojano ludiš, trajno umireš i ne kolebaš se
jer u stalnom povratku svih stvari
ništa se zapravo ne mijenja
i svaki je trenutak
vječnost za sebe.

(Ditiramb za Nietzschea – Piazza Carlo Alberto, 3. siječnja 1889.)