Sudionici projekta „Zelena knjižnica za zelenu Hrvatsku“ u povodu obilježavanja Dana planeta Zemlje 2018.

Objavljeno 23.4.2018.

U povodu obilježavanja Dana planeta Zemlje 2018. godine, koji se svake godine obilježava 22. travnja u više od 150 zemalja širom svijeta, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu donosi misli hrvatskih znanstvenika — sudionika projekta Zelena knjižnica za zelenu Hrvatsku koji je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu pokrenula 2016. godine.

Oni su svoj doprinos toj temi dali i sudjelovanjem na Zelenome festivalu održanomu u rujnu 2017. godine u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Mreža Dana planeta Zemlje objavila je da će obilježavanje Dana planeta Zemlje 2018. godine biti usmjereno na opasnost zagađivanja okoliša plastikom te na poticanje ukidanja plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu. Mreža će zagovarati i stvaranje sveopćega zakonskog propisa za zbrinjavanje plastičnoga otpada.


Dvije milijarde ljudi na svijetu aktivno koristi Facebook, a svake sekunde otvori se pet novih profila na Facebooku! Milijuni ljudi umreženi su u prijateljsku komunikaciju! Uzmimo i planet Zemlju za „prijatelja“ u našoj globalnoj komunikaciji i odgovarajmo na njezine poruke!

prof. dr. sc. Nada Zgrabljić Rotar

Eksperiment evolucije radnog naslova „Čovjek“ dosad je postigao zbunjujuće rezultate. S jedne strane samoživost, samoća i uništenje, a s druge strane nastaje kozmička samosvijest i neopisivo bogatstvo umjetnosti i znanja. Može li majka Zemlja izdržati sve hirove svog najpametnijeg djeteta? Ne znamo, i bilo bi bolje da je ne iskušavamo.

red. prof. art. Mladen Tarbuk, Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu, skladatelj, dirigent, fizičar i pedagog

Baveći se Zemljinim magnetskim poljem, kojeg većina ljudi uopće nije svjesna, a neki ne znaju niti da postoji, shvatite koliko je sve krhko. Magnetsko polje, koje nježno obavija Zemlju i koje ne možemo osjetiti vlastitim osjetilima, štiti Zemlju od štetnog zračenja sa Sunca i omogućuje život koji bez toga ne bi postojao u ovom obliku. Zračenje iz Svemira uništilo bi mnoge oblike života na Zemlji, te bi ljudska vrsta bila ugrožena ili je ne bi bilo. Umjesto razaranja, zračenje zaustavljeno magnetskim poljem stvara predivne prizore polarne svjetlosti u atmosferi. Ti prizori nam govore da nas Zemlja štiti i obavija nevidljivom rukom. Stoga uzvratimo našem jedinstvenom planetu tako da i mi njega zaštitimo koliko najviše možemo i znamo. To je sigurno zaslužio!

Berti Erjavec, dipl. ing. fizike

Budimo vrsta koja će se proširiti u svemir, a ne biti uzrok šestog masovnog izumiranja.

dr. sc. Nenad Raos, Prirodoslovno-matematički fakultet

Zvijezde nisu vječne pa stoga ni planeti koji orbitiraju oko tih zvijezda nisu trajno pogodni za isti oblik života. S druge strane, planeta sličnih Zemlji u našoj galaksiji ima puno i moguće je da će na nekom od njih jednoga dana postojati život prenesen sa Zemlje. No, ta kozmička perspektiva postojanja neke zamjenske Zemlje nikako ne znači da ovu Zemlju možemo olako „potrošiti“ . Moguće nove zemlje su nam, barem s današnjom tehnologijom, jako daleke i nedosežne. Zato je mnogim budućim naraštajima ova Zemlja jedini dom, a njihov sutrašnji opstanak ovisi o našem današnjem odnosu prema okolišu.

doc. dr. sc. Dario Hrupec, fizičar, Odjel za fiziku Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Koliko god se trudili i pretraživali nebo, znamo da imamo samo jednu planetu na raspolaganju. Dan posvećen planetu Zemlji podsjeća nas koliko smo povezani jedni s drugima, s drugim živim bićima i klimatskim okolišem koji podupire životne procese – od fotosintetskog pretvaranja sunca u šećere – do zabave u dobrom društvu na sunčan dan. Ali u 21. stoljeću Zemlje se moramo sjetiti puno češće nego na jedan dan u godini, tako da svi zajedno ozbiljno potražimo izvore pogrešnog odvajanja Prirode od Društva u planetarnoj krizi oko nas. Poplava plastike i mladi u prekarijatu dva su lica istog novčića, kulture forsiranog ljudskog rasta na Zemlji danas. Knjižnice, javna mjesta čuvanja i prenošenja znanja, pružaju prostor za izučavanje rasta i odrasta Zemlje 21. stoljeća. I naša će konferencija „Let’s Go Green“ prikazati korake kojima knjižnice pridonose da se Zemlje sjetimo svaki dan kao puno više od statične pozadine ljudske kulturne živahnosti.

dr. sc. Mladen Domazet, direktor istraživanja, Institut za političku ekologiju

Često korištenu sintagmu „spašavanja planeta“ smatram vrlo nepreciznom, zapravo, samu po sebi, posljedicom egocentričnog kompleksa više vrijednosti, od kojeg pati naša civilizacija. Smatramo se prejakima, prevelikima, toliko važnima da smo sposobni cijelu prirodu podčiniti svojim proždrljivim zahtjevima. Međutim, upravo smo mi, kao civilizacija, pa i kao biološka vrsta, oni koji se dovode u najveću opasnost svojim štetnim i nesmotrenim djelovanjem. Najranjiviji dio ekosustava smo upravo mi, osobito naša civilizacija, zapravo tek krhka tvorevina. Zato moramo konačno nadrasti sami sebe te iskoristiti sve svoje intelektualne potencijale koji postoje kako bismo došli do prave samoodrživosti. Postoje rješenja, neka su već tu, neka se razvijaju, a neka se tek naziru iza horizonta. Unatoč svemu, smatram da smo, kao vrsta, sposobni izgraditi održivo društvo.

dr. sc. Nikola Biliškov, Institut Ruđer Bošković

Razvojem vlastite inteligencije čovjek je pomalo zaboravio na inteligenciju biosfere koja prožima baš svaki oblik života, od sitne bakterije do velikog stabla, od modrozelene alge do čovjeka. Taj fanatastičan splet, životna sila, koja samo uz pomoć energije sunca uspijeva kompletan ekosustav održati na životu, ključna je za naš opstanak. Da bismo opstali, čovjek će morati prigrliti inteligenciju prirode i početi ponovno surađivati s njom. Jedino ćemo tako moći ostaviti planet budućim naraštajima u boljem stanju nego što smo ga zatekli.

Bruno Motik, permakulturni dizajner, koordinator edukacije, Zelena mreža aktivističkih grupa ZMAG

Sudbinu planeta Zemlje ne smije se svesti tek na brigu za okoliš. Kad bi to barem bilo tako jednostavno. Psihoanalitičar i politički aktivist Felix Guattari s pravom upozorava kako ne postoji jedna ekologija, već najmanje tri: ekologija okoliša neodvojiva je od ekologije uma, a ova je pak neodvojiva od ekologije društva. Svaki pokušaj zanemarivanja jedne na račun druge ili treće unaprijed je osuđen na propast. Težimo li stvarnoj promjeni, moramo okrenuti leđa uskogrudnoj egocentričnosti i mesijanskom impulsu i prigrliti nepatvorenu ekocentričnost. Nju karakterizira simpoieza – kolektivno i imanentno stvaranje neograničene konačnosti, odnosno, kako kaže feministica Donna Haraway, ‘suzivot s nevoljama’

dr. sc. Andrej Radman, docent na Katedri teorije arhitekture, TU Delft

Čovjeku je povjeren i darovan ovaj krasan planet. Darovani su mu i razum i kreativnost kojima su se postigle tolike lijepe stvari tijekom povijesti. Koristimo ih u duhu jedne fantastične reklame za poznate satove – Čovjek nikad ne posjeduje zemlju, samo je čuva za buduće naraštaje.

dr. sc. Vuko Brigljević, Institut Ruđer Bošković i CERN

Naša civilizacija i kultura imaju znanje i tehnologiju kojom bismo planetu mogli pretvoriti u raj, bez gladi, ratova, izumiranja vrsta, promjene klime i zagađenja. Zašto onda to i ne napravimo? Odgovor leži u tome što našim postupcima upravlja razum, a njega je lako prevariti (što političari čine više nego uspješno). Jedini je ispravan put izmjena svijesti ljudi na način da počnemo koristiti inteligenciju srca, koja velikim dijelom isključuje razum, ali uključuje intuiciju i osjećaje. Moramo izmijeniti svijest o tome što smo mi ljudi životinjama i što su one nama, a potom i što nam je priroda. Kako veli Schwaller de Lubicz, „inteligencija srca omogućuje nam da rastemo s biljkama, letimo s pticama, klizimo sa zmijama…Ona nam omogućuje da se kotrljamo sa stijenom koja pada s planine, tragamo za svjetlom i radujemo se s ružinim pupoljkom koji tek što se nije otvorio…“. Sve dok čovjek koristi samo razum i donosi „racionalne“ odluke, svijet sve više odlazi u krivom smjeru. Da bismo mogli zaštiti prirodu, moramo je prvo naučiti voljeti.

dr. sc. Goran Sušić, Ornitološka postaja Rijeka, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

Dan Planeta zemlja samo je podsjetnik na ljepotu i bogatstvo prirode bez koje ne možemo živjeti. Možemo li živjeti tako da svoje stanište ne ugrožavamo toliko da time ugrožavamo i svoj opstanak na planetu, pitanje je na koje svatko od nas, individualno treba naći odgovor i ne čekati druge da nam taj odgovor daju. To znači svakodnevno koristiti namirnice, sredstva i proizvode koji su ekološki.

Jadranka Boban Pejić, direktorica Biovege

Uz Dan planeta Zemlje Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu najvaljuje prvu međunarodnu konferenciju o zelenim knjižnicama LetsGoGreen! te poziva na sudjelovanje.