Spomendan Posljednje večere u europskoj kulturnoj baštini

Objavljeno 28.3.2013.

Gospodin je želio ovom okupljanju dati posebno obilježje, obogatiti sjećanje na tu večeru ispunjajući je dirljivim riječima i osjećajima, potpuno novim djelima i shvaćanjima o kojima nikad ne ćemo prestati razmišljati. To je bila, moglo bi se reći, oporučna večera: dirljiva, ali istodobno i beskrajno tužna prigoda u kojoj se tajnovito objavljuju božanska obećanja i daleke vizije. Povrh svega, osjeća se tužan nagovještaj smrti, s užasnim predviđanjima izdaje, napuštenosti, žrtvovanja. Razgovor zamire, dok Isusove riječi neprestano teku, nove i beskrajno nježne, usmjerene prema vrhunskom nagovještaju dubine otajstva, kao da lebde između života i smrti.

(ulomak iz dnevnih meditacija Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. Korizma i Veliki tjedan)

Motiv Posljednje večere u ikonografiji je zastupljen već od VI. stoljeća kao samostalna tema, a od XI. stoljeća kao dio ciklusa o Kristovu životu. Odabir digitaliziranih prikaza Posljednje večere donosimo iz najbogatije zbirke europske digitalne kulturne baštine Europeane.

Veliki ili Sveti četvrtak kršćanski je spomendan Kristove posljednje večere. Posljednja večera (Coena Domini) oproštajna je večera na kojoj je Isus blagovao sa svojim apostolima uoči muke u Jeruzalemu. Isus je tada ustanovio euharistiju, koju kršćani slave u svetoj misi, i svećenički red. Danas, na Veliki četvrtak, počinje Vazmeno trodnevlje (muka, smrt i uskrsnuće Kristovo).

Za Tvojim se stolom izmjenjuju
gladni dobrote.
Jedno je mjesto ostalo prazno:
trgovca savjesti.
I zauvijek će praznim ostati.

Rajmund Kupareo