Sjećanje na tvorca impresionističke lirske novele

Objavljeno 31.8.2018.

… I lijepa bijaše Srna, vitka i visoka, a kose do ramena kao ugašeno zlato, pa vlažne i meke baš kao svila na kukuruzima u Lugu.
Pa koliko je bila vitka, tako je hitro i skakala, da bi svak, čim je vidi, pomislio na srnu makar i ne znajući kako je zovu. Žarke joj oči tako su se sjale te bi mislio da su za sve prije nego za san. A bilo je samo deset godina toj Srni. (…)

(ulomak iz pripovijetke Duga)

Postati dječakom kako bi se mogla popeti na jablan, plivati u rijeci, zaprljati ruke, skinuti tijesnu svilenu haljinicu i potrčati livadom snovi su o kojima je sanjala djevojčica Srna…

Čitajući ulomak jedne od najljepših pripovijedaka, u kojoj se, kako je zapisao Branko Vodnik, spajaju srebrne niti narodne bajke s dubokom tragikom ledene zbilje, prisjećamo se istaknutoga hrvatskog književnika Dinka Šimunovića.

Među najistaknutijim hrvatskim pripovjedačima, posebno novelistima, nalazi se ime Dinka Šimunovića. On je nastavljač hrvatske realistične pripovijesti i novele. No kako je živio i djelovao u razdoblju moderne, svojstvima moderne proze oplemenio je i obogatio te pripovjedačke vrste. U njima je veću pozornost pridao psihološkoj analizi i psihičkim nijansama likova, kao i izražajnosti jezika koji ne posjeduje samo pripovjedačku nego dobiva i lirsko-ekspresivnu ulogu.

Dinko Šimunović rodio se 1. rujna 1873. godine u Kninu, staroj kolijevci hrvatske povijesti i kulture, no djetinjstvo je proveo u Koljanima, pitome i poetičnome selu Cetinske krajine, nadaleko od Vrlike. Susret s tim krajem bio je presudan za njegovo kasnije književno stvaranje jer je u njem pronašao riznicu motiva, likova, pa i cjelovitih književnih sadržaja, riznicu iz koje je kao stvaralac, obilato crpio.

U obrazovanju je krenuo očevim stazama te je završio učiteljsku školu, i to u Arbanasima pokraj Zadra. Kao učitelj službovao je u Dalmatinskoj zagori, produbljujući životne doživljaje i spoznaje iz djetinjstva i mladosti. Kad se u javnosti istaknuo svojim učiteljskim radom, pedagoškim člancima i književnim radovima, premješten je 1909. kao nastavnik Obrtničke škole u Split, i tu je radio do umirovljenja 1927. godine. Dvije godine nakon umirovljenja preselio je u Zagreb, gdje je preminuo 3. kolovoza 1933. godine.

Šimunović je svojim književnim radom privukao pozornost 1905. godine, i to pripovijetkom Mrkodol, u kojoj je sumornim bojama oslikao i opisao siromašnu Dalmatinsku zagoru. Istim je imenom prozvana i prva zbirka Šimunovićevih pripovijesti. Nakon prve knjige pripovijesti pojavio se roman Tuđinac, u kojem je opisao autobiografski osjećaj tuđinstva tadašnjega intelektualca koji se ne stapa sa sredinom u kojoj je prisiljen živjeti, a zatim su nastale knjige Đerdan, Mladi dani, Mladost, Dvije pripovijetke, Alkar, Porodica Vinčić, Sa Krke i sa Cetine i dr. One su u umnogome otkrile Šimunovićevu senzibilnost, bilo da je riječ o njegovoj autobiografskoj prozi, bilo da je riječ o njem kao slikaru najčistijega hrvatskog kraja.

Antologijske Šimunovićeve novele, kao što su Duga, Rudica, Alkar, Đerdan, Muljika, Kukavica, uvršćuju Šimunovića u vrh hrvatske proze 20. stoljeća. Posebnom se snagom svoje izvornosti izdvajaju ženski likovi, bilo da je riječ o veličini njihove patnje i žrtve, ili o snazi njihovih emocija kojima svjedoče svoju individualnost.

Pripovjedački jezik Dinka Šimunovića ističe se bogatstvom svoje slikovitosti, psihološke vjerodostojnosti i sugestivnosti, sočnoga narodnog leksika. U njem se pripovjedna uloga najuže povezuje s prodorom akcenata, a to sve pridonosi svježini, čitkosti i privlačnosti Šimunovićeve proze, koja je kao realistična slika jednoga svijeta i vremena u današnjem čitalačkom prijamu svojevrsna bajka o iščezlu vremenu i ljudima našega prostora.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 160 zapisa o njegovim djelima.

Dinko Šimunović, tvorac impresionističke lirske novele, još je jedna od osoba koju možemo staviti na popis najvećih hrvatskih književnika koji su nekada živjeli i ostavili nam svoja najveća djela kojima obogaćujemo svoj intelektualni život.

Izvor naslovne fotografije.