Sjećanje na Jurja Barakovića

Objavljeno 1.8.2012.

U Rimu je 1. kolovoza 1628. umro Juraj Baraković, pjesnik. Barakovićev život nedovoljno je istražen, a većinu podataka autor je o sebi iznio u svojim djelima, uz kasnije nadopune njegovih biografa. Prema autobiografskim podacima pjesnik je rođen 1548. godine u okolici Zadra, u selu Plemići, na posjedu svojih roditelja.

Osnovnu i humanističku školu završio je u Zadru, a visoke škole u Italiji. Baraković se školovao za svećenika te je dobro poznavao klasične pisce i talijansku renesansnu književnost, kao i hrvatske renesansne književnike.

U arhivima se prvi put spominje kao klerik 1564. godine, a zatim kao svećenik 1586. godine. Desetak je godina službovao kao župnik u Novigradu, a kao kanonik je 1602. godine, iz dosad neutvrđenih razloga, protjeran u Šibenik i lišen crkvenih naslova. Blizak bujnomu baroknomu izrazu, oslanjajući se idejno na Marulića, a u izvedbi na Zoranića, Baraković je za života objavio tri knjige (sve u Mlecima) – pripovjedno djelo u stihu Vila Slovinka (1614.), skraćenu Bibliju Starog i Novog zavjeta Jarula (1618.) te nedovršeni prigodni spjev Draga, rapska pastirica, a pripisuje mu se i kratka pjesma Čestitom Zadru gradu i rukopisna zbirka propovijedi na latinskom jeziku.

Umro je u Rimu 1628. godine, za vrijeme svog trećeg hodočašća. Pokopan je u crkvi sv. Jeronima, gdje mu je prijatelj Ivan Tomko Mrnavić postavio nadgrobnu ploču s epitafom iz kojeg se saznaje o Barakovićevom podrijetlu i o njegovom sudjelovanju u borbi protiv Turaka.

Vila Slovinka (prvo izd. Venecija, 1614.) najvrjednije je njegovo djelo. To je spjev u 13 pjevanja neobično oblikovanih i ostvarenih u različitim strofama i metrima. Sadržajno je riječ o četirima epizodama koje su vjerojatno napisane u različito vrijeme i naknadno objedinjene u jedinstveni spjev s putopisnim elementima, u kojima pjesnik opisuje svoja četiri putovanja u šibensku okolicu. Na jednom od tih putovanja susreće bajkovito biće – vilu Slovinku – koja mu pripovijeda o njegovim predcima i gradu Zadru (iz kojega je Baraković iz nepoznatih nam razloga protjeran). Tada susreće poklisara koji dolazi sa svadbe iz Zadra i govori mu pjesmu koju je ondje čuo – lijepu bugaršćicu o majci Margariti. Dio sadržaja toga složenoga djela odvija se između sna i jave pa je zanimljivije novijim nego starijim istraživačima.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se drugo izdanje Vile Slovinke iz 1682. godine.