Priče iz davnih dana … – u spomen na Ivanu Brlić Mažuranić

Objavljeno 18.4.2017.

Zašao neki momak u šumu Striborovu, a nije znao da je ono šuma začarana i da se u njoj svakojaka čuda zbivaju. Zbivala se u njoj čuda dobra, ali i naopaka – svakome po zasluzi. Morala je pak ta šuma ostati začarana, doklegod u nju ne stupi onaj, kojemu je milija njegova nevolja, nego sva sreća ovoga svijeta.
Nasjekao dakle onaj momak drva i sjeo na panj, da počine, jer bijaše lijep zimski dan. Ali iz panja iziđe pred njega zmija i stade se umiljavati oko njega. Ono pak ne bijaše prava zmija, nego bijaše ljudska duša, radi grijeha i zlobe ukleta, a mogao je osloboditi samo onaj, koji bi se s njom vjenčao. Bljeskala se zmija kao srebro na suncu i gledala momku upravo u oči …

(Šuma Striborova – Priče iz davnine)

Malo je knjiga koje su čitateljima probudile toliki interes kao Priče iz davnine. To nije samo najbolja knjiga Ivane Brlić Mažuranić već je to i najbolja knjiga hrvatske dječje literature.
Vrela iz kojih su zablistale svojom ljepotom, priča za pričom, vrlo su bogata i raznorodna.
Svi znamo da postoji puno lijepih priča za djecu, ali ih je malo tako vrijednih, s neupitnom moralnom porukom, kao one koje su izašle ispod pera naše Ivane Brlić Mažuranić, rođene na današnji dan, 18. travnja 1874. godine.
Jedna od najljepših i najdubljih njezinih priča svakako je i Šuma Striborova

Ivana Brlić Mažuranić ime je koje već desetljećima obilježava naša djetinjstva i obogaćuje našu maštu. Stvorila je djela neprolazne vrijednosti na kojima joj mogu zavidjeti mnogi narodi koji su podarili čovječanstvu, posebno dječjoj književnosti, vrhunska umjetnička djela.

Rođena je 18. travnja 1874., u znamenitoj građanskoj obitelji. Djetinjstvo je provela u Ogulinu, Karlovcu i Jastrebarskome. U osamnaestoj se godini udala i preselila u Slavonski Brod (tada Brod na Savi), gdje je živjela obiteljskim životom, posvećena majčinstvu, obrazovanju i književnomu radu. Govorila je engleski, njemački, ruski i francuski, na kojem su nastala i njezina prva djela.

Počela je pisati vrlo rano, ali prvi su joj radovi objavljeni tek početkom dvadesetoga stoljeća. Zbirku pripovijedaka i pjesama Valjani i nevaljani objavila je 1902., a pozornost publike skreće 1913. romanom Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Tri godine poslije objavila je svoje najpoznatije djelo Priče iz davnine, koje se smatra najboljom hrvatskom zbirkom umjetničkih bajki. Prvo izdanje Priča iz davnina, koje je dostupno u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, opremljeno je lijepim ilustracijama u boji Petra Orlića, a treće ilustracijama Vladimira Kirina (1926.), koje su prije toga krasile engleski prijevod tih priča. Poslije su i drugi umjetnici ilustrirali tu jedinstvenu knjigu, koja je jednako privlačila djecu i odrasle zbog svojih estetskih i etičkih poruka.

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, čijom je članicom postala 1937. godine, dva ju je puta (1931. i 1938.) predlagala za Nobelovu nagradu.

Nadahnuće za svoje bajke pronalazila je u slavenskoj mitologiji. Na taj je način oživjela svijet predkršćanskih Hrvata. Nezaboravni likovi poput Kosjenke i Regoča, Jaglenca, Rutvice, Sunca djevera, Neve Nevičice, Potjeha, Malika Tintilinića, Svarožića, Stribora i Bjesomara, oslikavaju ljudske osobine i osjećaje, a sudbina svakoga od njih ima neku pouku. Kao majka sedmero djece i baka još brojnije unučadi, poznavala je dječju psihu i razumjela jednostavnost i naivnost njihova svijeta, posežući za fantastičnim, mitološkim motivima, mitskom strukturom i simbolima. Njezina su djela bliska svakomu djetetu, kako sama kaže, sitnom i bradatom.

Ivana Brlić Mažuranić često nosi naziv hrvatskoga Andersena (zbog virtuoznosti njezina izraza), hrvatskoga Tolkiena (zbog posezanja u fantastično) i žene akademika (bila je prva žena koju je Akademija primila u svoje krugove).

Svojim je stvaralaštvom ostavila dubok i neizbrisiv trag u hrvatskoj umjetnosti, a njezina djela, prevedena na sve bitnije svjetske jezike, ravnopravno stoje uz sve svjetske dječje autore.

Godine 2013. obilježena je stota obljetnica prvoga izdanja djela Čudnovate zgode šegrta Hlapića.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se dio Ivanine rukopisne ostavštine. U sklopu Međunarodne dječje digitalne knjižnice, projekta započetoga u proljeće 2002. godine pozivom Kongresne knjižnice (Library of Congress) nacionalnim knjižnicama u svijetu na suradnju u izgradnji prve dječje digitalne knjižnice u svijetu, dostupne su knjige Regoč i Potjeh.

Knjižnice grada Zagreba digitalizirale su prvo izdanje pripovijesti Čudnovate zgode šegrta Hlapića iz 1913. godine.

Hrvatska književnica Ivana Brlić Mažuranić preminula je 21. rujna 1938. godine, no njezina riječ živi i danas.

Moja su književna djela malobrojna, a sadržajem i obujmom skromna – moj vanjski svijet pak protekao je mimo, ne izlazeći gotovo nikad iz moje prve i druge obitelji.