Predstavljena Judita hrvatskoga Dantea

Objavljeno 21.7.2013.

…Tko ste, da ćete moć Božju iskusiti,
   ter svim vekšu nemoć, vekši gnjiv naditi?
   Jer se razsarditi hoće tom ričju Bog,
   pri ner se smiliti, ni dati nam odlog.
Vele dvigoste rog, roke take upram
   k Bogu, ki je svemog, da milost svu da nam,
   ter da tad pride sam pomoć puku semu,
   kada je drago vam, ne kad je god njemu!
Milostan je u svemu, prošćen’je prosimo
   od togaj tere mu duše ponizimo.
   S skrušen’jem molimo da po njega volju
   lahkost oćutimo, odbivši nevolju …

(Marko Marulić, Judita)

Judita Marka Marulića, hrvatskoga književnika i jednoga od najpoznatijih europskih humanista predstavljena je u sklopu predstavljanja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu kao knjižnice mjeseca na portalu Europske knjižnice te njezinu profilu na Facebooku i profilu na Twitteru .

Marko Marulić (Marcus Marulus Spalatensis, 1450. – 1524.) rođen je i umro u Splitu, kao središnja ličnost splitskoga humanističkog kruga. Zahvaljujući spjevu Judita, stekao je naziv oca hrvatske književnosti i hrvatskoga Dantea.

Judita je biblijsko-vergilijanski ep na hrvatskome jeziku i čakavskome narječju, nastao na temelju starozavjetne pripovijesti o hrabroj udovici Juditi, koja je spasila Betuliju zavođenjem i ubojstvom asirskoga vojskovođe Holoferna. Iako preuzeta iz Biblije, priča alegorijski upućuje na Marulićevu suvremenost, koju obilježava strah i neizvjesnost pred najezdom Turaka, koji su pred vratima rodnoga mu Splita. Ep je dovršen 1501. i tiskan 1521. godine, a sam je autor doživio tri izdanja za svojega života. Izdanje iz 1522., koje krasi devet drvoreza s ratnim prizorima, čuva se u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Ep Judita sadrži 6 pjevanja, a napisan je osobitim stihom hrvatskoga kulturnog prostora – dvostruko rimovanim dvanaestercem, koji u Marulića ima i prijenosnu rimu. Ova složena i zahtjevna versifikacijska shema pokazala je svu vještinu i okretnost Marulićeva pjesničkog talenta. Ep je uobličio po humanističkim poetičkim pravilima, opjevavši ipak Juditinu ljepotu u maniri petrarkističke poezije.

Marko Marulić jedan je od najprevođenijih hrvatskih književnika svih vremena. Za života najpopularnija su mu bila djela na latinskome, iako je pisao i na hrvatskome i talijanskome jeziku. Djelo  De institutione bene vivendi  per exempla sanctorum (Pouke za čestit život prema primjerima svetaca, Venecija, 1506.) bilo je velika uspješnica 16. stoljeća i doživjelo je otprilike 60 izdanja na brojnim europskim jezicima: talijanskome (Venecija, 1563.), njemačkome (Köln, 1563.), portugalskome (Lisabon, 1579.), francuskome (Douai, 1585.) i češkome (Prag, 1621.). Sv. Franjo Ksaverski nosio ga je sa sobom na svoje slavno misijsko putovanje kao jedinu knjigu uz brevijar i katekizam.

Osim spomenutih, Marulić je autor i brojnih drugih vrijednih djela: Evangelistarium (Venecija, 1516.), Quinquaginta parabolae (Venecija, o. 1510.), De humilitate et gloria Christi (Venecija, 1519.), Epistola … ad Adrianum VI. (1522.), De laudibus Herculis (Venecija, 1524.), Davidias (Zagreb, 1954.) i dr. Godine 1995. u Sveučilišnoj knjižnici u Glasgowu pronađeni su dotad nepoznati Marulićevi latinski stihovi, u kojima se predstavlja i kao pjesnik ljubavne i satirične tematike (Glasgowski stihovi, Zagreb, 1999.).

Djelo Judita objavljeno je 1999. godine na CD-ROM-u Klasici hrvatske književnosti I. – epika, romani, novele, a cjelovito je dostupno i na stranicama nakladnika Bulaja naklada .

Pojedinosti o poslanju i usluzi Europske knjižnice.