Pjesnička zbirka „Obrisi neba“ predstavljena u NSK

Objavljeno 12.3.2020.

U prostoru Digitalnoga laboratorija Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu 11. ožujka 2020. godine predstavljena je pjesnička zbirka Obrisi neba Ivanke Zdrilić.

O pjesništvu Ivanke Zdrilić i njezinoj četvrtoj zbirci poezije govorile su književnica i svestrana umjetnica Nevenka Nekić te predana istraživačica hrvatske kulturne baštine Anka Ivanjek. Autoričine pjesme interpretirali su Marija Zdrilić i dramski umjetnik Rajko Bundalo, a za glazbenu točku pobrinuo se Jadran Jeić, izvevši, između ostaloga, pjesmu Nikad škapulani, koju je skladao na stihove Ivanke Zdrilić.

Ivanka Zdrilić diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Filozofskome fakultetu u Zadru te knjižničarstvo na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Pjesme i stručne radove objavljuje u časopisima i zbornicima (Zbornik Stjepan Kranjčić, Zadarska smotra, Zbornik radova IV. međunarodnoga kroatističkoga znanstvenog skupa u Pečuhu, Zbornik domoljubne poezije Pjesmom protiv zaborava, Zbornik domoljubne poezije Tjedan sjećanja na Vukovar i Škabrnju, tjednik Hrvatsko slovo). Objavila je zbirke pjesama Raskrižja (2012.), Zavežljaj ljubavi (2014.) i Blagost domu (2015.). Na 7. susretu hrvatskoga duhovnog književnog stvaralaštva Stjepan Kranjčić nagrađena je trećom nagradom za esej Izgorjet ću kao lojanica za hrvatski narod. Uvrštena je u zbirku ljubavne poezije Glagoljicom ispisana ljubav (2016.) koja sadrži djela 62 zadarska pjesnika. Piše na standardnome književnom jeziku i ikavici zadarskoga kraja.

„Pjesništvo Ivanke Zdrilić nosi tragove temelja sakralne hrvatske književnosti neizostavnoga Šopa, Kranjčevića, Tina, Viktora Vide, Joje Ricova, Marije Barbarić Fanuko, Jakova Bubala i mnogih koji nestadoše iz književnih povijesti svojom smrću na koncu Drugoga svjetskog rata. Uvijek je ta poezija tragala za hramom u čovjeku, sagorijevala u samotnosti i vodila dijalog s Bogom. To je dostojanstvo ovakve poezije.“

(Iz predgovora Kristali sakralnosti Nevenke Nekić)

Nikad škapulani

Nikad škapulani gruba vrimena,
nikad napijeni sriće
nikad postelja meka,
samo tvrda kora kruva
vridila je znoja, žulja.
Suza kane po zemlji i kamenu,
bolna suza materina
zakinute sriće
ka stinj sviće po buri.
Nikad pisma ne otkine muku,
nikad staza ne omekša.
Gledaj lipo kapi dobrote,
nedosanjan san čovika i žene.
Nikad škapulani gruba vrimena.

 

Tisuću ljeta glagoljicom pisali

Tisuću ljeta pismom pisali
iz križa, kruga, trokuta,
s ljubavlju, savršenstvom, boštvom,
hram riječi uklesali u stijeni
na toplu pradjedovu kamenu,
na ovratnicima kuća.
Putniče vremena, sjedni pokraj starog oltara,
promatraj, srcem osluhni pjesmu sklada.
Vjerujem što jest, traje u poštovanju,
to Domaja poučava
da joj oci mirno počivaju,
Logos je početak, Bog je ljubav,
trajanje i traganje put je suputnika.
Putniče, neka putovanje ne bude uzaludno,
pij ljepotu iz vrela glagoljskih pera, kamena,
pjesme oltara, poštuj jezik, čuvaj Dom.

(Pjesma Tisuću ljeta glagoljicom pisali bila je uvod u izložbu Hrvatska glagoljica, koja je prvi put predstavljena 6. studenoga 2018. godine u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.)