Ne zaboravimo učiniti svoj život darom za druge – u povodu najdražega dječjeg blagdana

Objavljeno 6.12.2019.

… I tako je to i danas. Uvijek ima jedan dan kad se dijete probudi i još boso i pospano otkrije da ga netko voli i misli na njega…

(Gabelica Šupljika, Maja; Mirjana Milanović – Blagdani djetinjstva)

Dana 6. prosinca slavimo blagdan svetoga Nikole, blagdan za koji se djeca najviše pripremaju, čisteći svoje čizmice i stavljajući ih u prozor, kako bi ih sv. Nikola u noći, dok spavaju, mogao napuniti različitim darovima. To su lijepi običaji, ali ne smijemo nikada zaboraviti kako ne bi trebalo sve ostati samo na darovima i običajima, nego treba posebno razmisliti o onome dubljem što obično nikada ne vidimo na taj dan, a trebalo bi vidjeti. Sveti Nikola nam je uzor kojega bismo trebali nasljedovati i svakodnevno tako oplemenjivati svoje živote. Zato ovdje donosimo priču Dobri biskup Mire, priču kojom želimo pokazati zbog čega je on bio tako poseban i u čem bismo ga trebali nasljedovati. Podarimo dječjim očima i srcima radost iščekivanja i darivanja sve dotle dok čarolija postoji i traje…

Nikolin dom bijaše skromniji nego ikada. Sve što je dobivao razdavao je siromašnima. Ni novčić se nije zadržavao na njegovu dlanu. U susjedstvu mu je stanovao Andrija, vrlo pobožan plemić. Imao je tri kćeri. Najstarija Agata bijaše dobra kako joj i ime kaže. Amata, druga po redu, očeva ljubljena kći, a najmlađa Beata doista bijaše blažena među dvjema starijim sestrama. Prosaca mnogo, ali čim bi čuli kako je Andrija siromašak te ne posjeduje ništa osim prazne kuće i plemićke titule, mladići bi se pokunjeno pokupili. Samo jedan, bogati trgovac Filip, bijaše uporan. Nije mario za miraz, već samo za Beatu. Sjećaš li me se, oče? – upita Nikolu čim ga ugleda. – Ja sam onaj  kojemu si darovao vrećicu zlatnika pošto mi umrije mati. S tim sam blagom započeo i, evo, sad sam bogat čovjek. Nikola odmah prepozna mladića, te se zagrliše i do kasno u noć razgovarahu…

… Noćas ćeš ti, Beato, probdjeti u ovoj sobi – zapovijedi otac. – Čuješ li, ili spaziš, nešto sumnjivo, zovi me! Na Miru se slegli tama i mir. Nešto šušne na prozoru, a onda neki teški predmet potmulo pljusne na pod. Beata kresne kremenom, pripali svjetiljku i prigušeno krikne: Preuzvišeni? – Pssst – odgovori muškarac – ne viči da ne razbudiš sestre i oca! – Ali preuzvišeni – uzbuđeno prošapće Beata. – Što to znači? – Ništa osobito, kćeri! – odgovori Nikola. – Dobri je Bog naumio pomoći tebi i tvojim sestrama da se udate s mirazom kako se i pristoji kćerima takva oca. Ništa me više ne pitaj i nikome u Miri ništa ne govori! Obećaj mi!
Da, preuzvišeni – šapne djevojka, pograbi mu ruku i utisne poljubac na njegovu nadlanicu. Biskup je blagoslovi pa iščezne u tihoj noći. Ujutro Beata ispripovjedi ocu i sestrama sve po istini i prenese biskupovu molbu da događaj zadrže u tajnosti… O, sestre, oče moj, čini mi se kao da vidim vjekovima u budućnost… Doći će vrijeme kad će svi maleni na svijetu u ovu noć bivati darivani u spomen Nikoli, dobrom biskupu Mire.

(Sonja Tomić – Dobri biskup Mire)

Sveti Nikola shvaćao je kako je jedini životni put čovjeka – ljubav prema Bogu i bližnjem.
S tom je ljubavi činio čuda i zbog nje je proglašen svetim. Brojne su legende obavijene oko biskupa i sveca Nikole, ali sve one imaju duboko značenje za naš život. Prema jednoj od njih u blizini roditeljske kuće sv. Nikole živio je nekad bogat čovjek, koji je, izgubivši carsku službu, izgubio i sav imetak. Imao je tri lijepe kćeri, ali ih nije mogao udati. Stoga je odlučio trgovati njihovom ljepotom i mladošću tako da nešto zaradi. Kćeri su molile za spas svoje časti i poštenja. Sveti Nikola nekako je doznao za odluku nesavjesnoga oca pa je uzeo vrećicu i napunio je dukatima, umotao u platno i potajno ubacio dukate kroz prozor. Kad je otac shvatio da ima dovoljno novaca da uda jednu kćer, to je i napravio, ali se onda isti slučaj dogodio i drugi i treći put. Međutim, kad je ubacivao novac kroz dimnjak za najmlađu kćer, susjed ga je sustigao i prepoznao Nikolu. Nikola ga je zaklinjao da šuti o tome događaju, ali je otac razglasio priču po čitavome mjestu i tako je Nikola postao prijatelj siromašnih.

Prema tome događaju raširila se tradicija Djeda Mraza na dimnjaku i stavljanja darova u čizmicu. Naime, sveti Nikola zlatnike je spuštao kroz dimnjak, a kako su se na ognjištu sušile čarape, upali su ravno u njih. Odatle potječe običaj ostavljanja darova u čarapama, odnosno čizmicama. Nakon toga tradicija se raširila po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi, ali s različitim tumačenjima i nazivima. U Engleskoj je Saint Nicholas, u Nizozemskoj Sinterklaas, a u Poljskoj Mikula. Iz Nikoline tradicije, razvila se i tradicija Djeda Božićnjaka, koji se javlja za Božić. Običaj štovanja svetoga Nikole u Hrvatskoj seže u daleku prošlost.

Noć uoči svetoga Nikole pod jastuk su se u nekim primorskim krajevima stavljale tri jabuke. Blagdan svetoga Nikole povezan je s darivanjem, i to uglavnom slatkišima. Nažalost, danas su se slatkiši, naranče, orasi i bademi pretvorili u gomilu igračaka. Ali darivanje slatkišima ima i skriveni smisao darivanja onih koji trpe zbog gorčine svojega života. Zaštitnik je i pomoraca. Uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjem. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine.

Kod nas se zadržao običaj da djeca moraju očistiti čizmicu i u noći uoči blagdana svetoga Nikole staviti je u prozor. Ujutro djecu u čizmici čekaju darovi, a nađe se tu i zlatna ili srebrna šiba, ako je prste umiješao i Krampus. Šiba simbolično pokazuje da kazna stiže uvijek kada pustimo zlu da se razmaše, ali i da nam je uvijek stalo do djeteta takvoga kakvo jest, čak i kada se loše ponaša.