„Knjiga je radost za svako dijete“ – u spomen na Nadu Iveljić

Objavljeno 4.4.2018.

Istina je da je knjiga radost za svako dijete.
Otvorena knjiga – to je pružena ruka. Ima li koga tko je ne bi prihvatio?
Zamislite kako je lijepo što knjiga može ponoviti sve one doživljaje koji su prošli.
Život to ne može.
A knjiga nosi dah proljeća u naše zime, prijateljstvo i ljubav u srca, zanimljiva zbivanja u katkad pustu svakidašnjicu.
Knjiga miriše, ona pjeva, govori, plače i smije se, svladava daljine…

Pjesme nježne i čiste, kao što je djetinjstvo, tople i lijepe, kao što je sunce, priče mudre, kao što su mudri ljudi koji su dugo živjeli. I malo igrokaza veselih, kao što je vesela svaka dječja igra. Sve je to napisala Nada Iveljić, koja je cijeli svoj vijek posvetila djeci.

Istaknuta hrvatska književnica i spisateljica Nada Iveljić, poznata kao autorica brojnih knjiga i slikovnica za djecu, rođena je 4. travnja 1931. godine u Zagrebu, gdje je završila Prvu klasičnu gimnaziju i Filozofski fakultet. Prije nego što se počela baviti spisateljskim radom, radila je kao profesorica hrvatskoga jezika u gimnaziji i osnovnoj školi. Bila je dugogodišnja urednica dječjega časopisa Radost i suradnica mnogih književnih časopisa, radija i televizije. Od 1945. godine počela se baviti književnim radom, i to najprije pisanjem pjesama za odrasle, no, uistinu, biva prepoznata u knjigama koje je napisala za djecu.

Svojim je radom pridonijela procvatu suvremene hrvatske dječje književnosti, uz velike spisateljice poput Sunčane Škrinjarić i Višnje Stahuljak, s kojima stvara ujedno i modernu bajku, odnosno novi model bajkovitosti, pa možemo zaključiti da je Nada Iveljić jedna od utemeljiteljica moderne bajke.

Pišući o igri, djetinjstvu i odrastanju, autorica otkriva bogatstvo i vrijednost baštine kroz bajkovit izričaj koji postiže korištenjem brojnih bajkovitih elemenata, spajajući prošlost i sadašnjost u jedinstven oblik, jedno vrijeme.

Svojim predanim i plodnim literarnim djelovanjem neprekidno je obogaćivala hrvatsku književnost više od pola stoljeća. Uspješna je bila u kraćem pripovjedačkom žanru za djecu pa su mnoge njezine pripovijesti postale dio školske lektire za mlađu dob. Autorica je pedesetak knjiga pjesama, drama, pripovijesti, romana, radioemisija i televizijskih emisija.

Neka su od njezinih najpoznatijih književnih djela za djecu Dođi da ti pričam, Šestinski kišobran, Konjić sa zlatnim sedlom, Dječak i ptica, Kiki, mala polarna lisica, Zagrebački vrapčići, Dobro lice, Kolibrić Lili, Zmajevi nad gradom, Sat očeva, Srce na pragu, Pozdravite novoga jahača, Školsko dvorište, Zvijezda na krovu, Vodenica Sokolica, Kiosk na uglu ulice, Vagon-slon, Zlatarovo malo zlato, U zemlji dječurliji, Riđokosa primadona, Dječji dom, Hvala ti, vjetre te Doviđenja, Lunjo.

Za knjigu Šestinski kišobran i Zemljina dječica dobila je nagradu Grigor Vitez 1972. godine, a 1985. nagradu Ivana Brlić Mažuranić za knjigu Dođi da ti pričam.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 410 zapisa o njezinim djelima.

Jedna od najpoznatijih hrvatskih književnica Nada Iveljić preminula je 6. rujna 2009. godine u Zagrebu.

Kao vrsna pripovjedačica i pjesnikinja istančana senzibiliteta ostavila nam je u nasljedstvo djela snažno obilježena pečatom individualnosti, a time i neizbrisiv trag u novijoj hrvatskoj književnosti. Sve što je Nada Iveljić napisala prožeto je dobrotom, ljubavlju i plemenitošću.

… Kišobran se nekoliko puta pokušavao vratiti u prijašnji položaj, činilo mu se nekako nedoličnim da hoda naopačke, ali Ivek ne da, nasjeo u njeg svom težinom, kormilari i pjeva. Izgubio je jednu čizmu, izgubio i drugu. Zatim je kiša naglo prestala padati, kao što i biva za ljetnih pljuskova. Zasjalo sunce, pojavila se duga.
– Vidi, vidi! – primijeti Ivek. – Sunce također ima šestinski kišobran s raznobojnim obrubom.
Samo je njegov veći od mojega.
Na prilazu u grad kišobran je zapeo; čim je potekla voda, i plovidba je prestala. Ivek uspravi kišobran da se osuši, a taj, sretan što više nije izvrnut naglavačke kao šišmiš ili cirkusant na trapezu, stane pjevušiti:

Kišan je bio dan.
Radovao se kišobran.

Sad se suši, gradom šeta
I nikomu baš ne smeta. (…)

(Šestinski kišobran)

Izvor naslovne fotografije: https://pixabay.com.