Kur’an je ime islamske svete Knjige. Kur’an je za muslimane Božja objava koja je stavljena na srce (Božjem Poslaniku) Muhamedu a.s. Ovu mu je Objavu donio „Er-Ruh-ul-Emin – sigurni i pouzdani Duh – melek Džibril”. Kur’anska je objava počela u mjesecu ramazanu (Kur’an 2:185) u noći Kadr kada su se prvi njezini traci prosuli po ovom svijetu (Kur’an 97:1). U kur’anskom tekstu se za Kur’an kaže da je „Kitab – knjiga” (Kur’an 2:2). Nekada se kaže da je Furkan, to jest rastavlja pravo od krivog, istinu od laži (Kur’an 25:1), ili „Zikr – opomena” (Kur’an 15:9). Islamski su znanstvenici dali brojne definicije Kur’ana, od kojih se dvije posebno izdvajaju: “Kur’an je Božji govor (koji sam za sebe kaže da je Kitab, Furkan, Zikr) kao jedinstvo značenja i izgovora on je nadnaravan i objavljen je Muhamedu (Bog mu se smilovao i blagoslovio ga – s.a.v.s.) u cijelosti svog izvornog sadržaja, zapisan u zbirkama, prenesen vjerodostojno, a samo njegovo recitiranje ili kako muslimani kažu – učenje, pobožno je djelo.”

I druga prema Handžiću: “Kur’an u islamu označava Božju knjigu, koja je preko meleka Džibrila objavljena posljednjem Božjem Poslaniku Muhamedu a.s. Ona je Božji govor koji nadmašuje ljudsku moć i snagu. Čitanje te knjige i izgovaranje njenih riječi je Bogu milo i vjerom preporučeno djelo – ibadet. Ta je knjiga potpuno sačuvana i do nas je došla pouzdanom predajom – tevaturom. Zbog toga u njenu autentičnost i ispravnost nikako ne sumnjamo. Knjiga je napisana u „Mushafu” koji je cijelu sadrži.”