Filozof Edo Pivčević posjetio Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu

Objavljeno 17.10.2019.

Istaknuti hrvatski filozof Edo Pivčević, zajedno s filozofom i fizičarem dr. sc. Stipom Kutlešom, 15. listopada 2019. godine posjetio je Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu. Ugledne goste primile su voditeljica Zbirke inozemne Croatice dr. sc. Željka Lovrenčić i savjetnica za međunarodnu suradnju NSK Jasenka Zajec, a tijekom posjeta posebno im je predstavljen rad Zbirke te njezina vrijedna građa.

Pivčević je darovao Knjižnici sve objavljene primjerke časopisa British-Croatian Review, čiji je pokretač, te njegovo cjelovito e-izdanje, koje obuhvaća 17 svezaka i koje je priredio Stan Granic. Izdavanje toga časopisa pokrenuo je u Engleskoj 1974. godine, a u njemu je, među ostalim, objavljivao i prijevode raznih djela hrvatske klasične književnosti koja su po prvi put na engleski preveli poznati slavistički stručnjaci sa Sveučilišta u Cambridgeu i Londonskoga slavističkog instituta. Također, u jednome je broju objavljen putopis Konrada von Grunenberga o Dalmaciji.

Edo Pivčević je i osnivač Britansko-hrvatskoga društva, koje je utemeljio 1971. godine. Njegovi su članovi bili brojni uglednici, primjerice, poznati britanski filozof i Pivčevićev dobar prijatelj Alfred Jules Ayer te istaknuti novinar Auberon Waugh, najstariji sin književnika Evelyna Waugha i nekadašnji predsjednik Društva.

Ovaj hrvatski filozof svjetskoga glasa rođen je u Omišu 1931. godine u obitelji imućnoga trgovca. Otac mu pogiba 1942. godine, a tri godine nakon toga majku mu zatvara jugoslavenska sigurnosno-obavještajna organizacija Odjeljenje zaštite naroda (OZNA). Ponovno je lišavana slobode u nekoliko naknadnih navrata, nakon čega je puštena iz zatvora uslijed narušenog duševnog i tjelesnog zdravlja. Pivčević je pak kao osamnaestogodišnjak izbačen iz splitske klasične gimnazije zbog dovođenja u pitanje marksizma-lenjinizma kao jedine ispravne naučne teorije.

Nakon brojnih životnih poteškoća, Pivčević je 1954. godine diplomirao filozofiju na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, nakon čega napušta domovinu. Godine 1958. doktorirao je na Sveučilištu u Münsteru, a 1962. godine na Sveučilištu u Londonu. Godine 1964. radi kao nastavnik u Bristolu, a 1998. godine postaje profesor filozofije na bristolskome sveučilištu.

U svojim djelima i radovima uglavnom se bavi problemima jastva i fenomenologijom, a među njima posebno se ističu Ironija kao forma opstanka u Sörena Kierkegaarda (1960.), Husserl i fenomenologija (1970.), Pojam zbiljnosti (1986.), Mijena i jastva (1990.), Što je istina (1997.), Razlog zašto (2007.), itd. Također, autor je drame Herr Speer Comes Calling, koja radnjom smještenom u Hitlerov berlinski bunker na upečatljiv način progovara o međuljudskim odnosima.

Poznat je i kao velikodušni darovatelj knjiga – tako je Sveučilišnoj knjižnici u Splitu poklonio prvotiske iz sredine 16. stoljeća, među kojima se kao posebno vrijedni ističu prvotisak s pismima kardinala Piettra Bemba i pape Leona X., Euklidov udžbenik geometrije na latinskome i grčkome jeziku te knjiga Diogena Laertija o životima grčkih filozofa.