Pregled zanimljivih i korisnih savjeta donosi Open Culture, internetska stranica koja okuplja besplatne i kvalitetne online sadržaje, kao što su zvučne knjige, tečajevi, videozapisi, lekcije za učenje jezika i sl.

The post Kako dobro pisati? appeared first on Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

Festival, osim večernjih čitanja i razgovora, ove godine nudi zagrebačkim studentima anglistike i prevodilačke radionice iz velške književnosti, ovogodišnje zemlje partnera Festivala. Na Festivalu će se proglasiti i najbolji prijevod.

Svečano otvorenje Festivala održat će se 26. svibnja u 20 sati u Booksi.

Dosad je na Festivalu gostovalo više od 150 pisaca iz 15 europskih zemalja, a objavljeno je i predstavljeno 15 antologija europske kratke priče.

Festival se organizira u suradnji s domaćim nakladnicima radi stipendiranja i usavršavanja mladih prevoditelja, stvaranja kontakata te predstavljanja suvremenih hrvatskih pisaca u Europi.

Program Festivala.

The post Festival europske kratke priče appeared first on Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

(Moj križ svejedno gori)

Tako se u pjesmi Moj križ svejedno gori, lirskom slutnjom, oglasio hrvatski pjesnik Josip Pupačić nekoliko mjeseci prije tragične smrti, 23. svibnja 1971. godine. Svako kasnije čitanje tih potresnih stihova ne može se shvatiti drukčije nego kao kobno predviđanje vlastita kraja …

Josip Bepo Pupačić rođen je 19. rujna 1928. godine u Slimenu pokraj Omiša. Osnovnu školu polazio je u rodnome mjestu, gimnaziju u Splitu, a diplomirao je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Bio je urednik kultnoga časopisa Krugovi i časopisa Književnik. Od 1959. asistent je pri Katedri za stariju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta, a u Lyonu i Londonu je lektor i profesor hrvatskoga jezika. Njegovo je pjesništvo na tragu Kaštelana i Šimića, a u moderan izričaj unosio je elemente folklora hrvatskoga tradicionalnog pjesništva. Iskonska veza sa zavičajem jedan je od temeljnih pokretača poezije Josipa Pupačića. Njegova prva pjesnička zbirka Kiše pjevaju nad jablanima sva je u znaku spontanoga, doživljaja rodnoga kraja, nostalgičnoga povratka u djetinjstvo i pokušaja obnove čvrstoće prvotnih emocija. Pjesnikov je doživljaj svijeta panteistički: u gotovo svakome stihu osjeća se divljenje prema prirodi, začudnost prema njezinim ljepotama i zagonetkama te potpuna stopljenost s njom (Povratak u djetinjstvo, Cetina, Mladoj vrbi, Uspavanka, Vodama Cetine). Međutim, već u tim ranim pjesmama provlači se diskretna nota tragizma, egzistencijalne tjeskobe i tamnih slutnja koje razaraju idilu krajolika. Takva stanja prevladavaju u sljedećim zbirkama Mladići i Cvijet izvan sebe u kojima se Pupačić predstavlja kao pjesnik egzistencijalističkih preokupacija. Iako i u tim knjigama ima bljeska čistoga lirizma i spontanih doživljaja (poput antologijske pjesme More), lirske reminiscencije i evokacije praćene su u pravilu nemirom, sumnjom, bolnim osjećajima, doživljajem prolaznosti, opsesijom smrti te zapitanošću o smislu života (Tri moja brata, Oporuka, Notturno šumovitog brežuljka).
U daljnjem stvaranju u pjesničkim zbirkama Ustoličenje i Moj križ svejedno gori, Pupačić sve više naginje lirskoj apstrakciji i eksperimentima na formalnome planu. Njegov se poetski izraz intelektualizira i hermetizira, ekspresija je grčevita, napeta, isprekidana, daleko od nekadašnje lakoće i spontanosti. U traganjima za mogućnostima poetskoga izraza vraća se ponekad i srednjovjekovnim tekstovima; njima obnavlja vlastitu teksturu i postiže iznenađujuće učinke.

Objavio je sljedeće zbirke pjesama: Kiše pjevaju nad jablanima, Mladići, Cvijet izvan sebe, Oporuka i Ustoličenje, a posmrtno su mu izišle zbirke Moj križ svejedno gori i Uspravan hod.

Dobrojutro more tradicionalna je književna i kulturna manifestacija koja se od 1997. godine održava svakoga kolovoza u Podstrani u spomen na hrvatske književnike Josipa Pupačića, Dragu Ivaniševića, Juru Kaštelana i Nikolu Milićevića, kojima je poljički kraj bio zavičaj, i kao takav se odrazio u njihovim književnim djelima. Ime nosi po Pupačićevoj istoimenoj zbirci Dobrojutro more.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 130 zapisa o njegovim djelima.

Josip Pupačić poginuo je 23. svibnja 1971. zajedno sa suprugom Benkom i kćeri Rašeljkom u zrakoplovnoj nesreći na aerodromu Rijeka na otoku Krku.

Moj Bog

Našao sam ga i On je našao mene
moj Bog koji me voli
Našli smo se tražeći jedan drugog

i našao sam ga u sebi
jer živi u meni za me
i ja se u njemu radujem

Od iskona bili smo skupa
i do konca bit će mi pratilac
moj Bog.

The post Evo me, moj svijete, na raskršću i tvome i mome … appeared first on Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

The post Kako su nastala poznata književna djela? appeared first on Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

Partner je manifestacije Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu koja u svojoj riznici čuva dva izvornika hrvatskoga Prvotiska, od kojih će jedan biti izložen u Roču, u sklopu Znanstvenoga skupa. Na svečanome otvorenju Skupa govorit će Vladimir Pernić, predsjednik Katedre Čakavskoga sabora Roč, Dunja Seiter-Šverko, glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, akademik Josip Bratulić, mentor Skupa te predstavnik Grada Buzeta – pokrovitelja manifestacije.

Misal po zakonu rimskoga dvora prva je hrvatska tiskana knjiga, otisnuta samo 28 godina nakon dovršetka Gutenbergove četrdesetdvoredne Biblije. Ujedno, to je prvi misal u Europi koji nije tiskan latinicom i latinskim jezikom. Pojava Misala, knjige tiskane na hrvatskome jeziku i pismu, svjedoči o društvenome, gospodarskome, kulturnome i intelektualnome potencijalu Hrvata u drugoj polovici XV. stoljeća.

Više pojedinosti o Skupu.

The post Znanstveni skup u povodu 530. obljetnice prve hrvatske tiskane knjige – Misal po zakonu rimskoga dvora, 1483. appeared first on Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

Junačina Mijat Tomić, Katarina Kosača i Sveti Juraj, samo su neki od povijesnih likova koje je poznati hrvatski književnik Dubravko Horvatić, kojega se prisjećamo uz obljetnicu smrti, oživio u svojim pripovijetkama i romanima s povijesnom tematikom. Uz njegovo ime vezujemo i pripovijetke Grički top te Stanari u slonu, djela koja su nezaobilazan dio školske lektire. No, Dubravko Horvatić nije bio samo književnik za djecu.

Rodio se u Zagrebu 9. prosinca 1939., gdje je završio Klasičnu gimnaziju i Filozofski fakultet (komparativnu književnost i povijest umjetnosti). Svoj je rad započeo kao voditelj Galerije Studentskoga centra, zatim prelazi u Društvo književnika Hrvatske i postaje njihovim tajnikom. Bio je urednik nekoliko dječjih časopisa i listova.

Iako je gotovo dvadeset godina bio na marginama hrvatske književne scene, sve to vrijeme on je neumorno pisao i stvarao književno blago koje se tek poslije moglo nesmetano čitati.

Kao pjesnik (Bedem, Bašćina, Ponor, 1992.), dramatičar (Sveti Juraj i zmaj, Atenska tiranija, Ban Khuen Hedervary) i novelist (Dar Gospodara tame, Olovna dolina, Đavo u podne) uglavnom je zaokupljen pitanjima nacionalne povijesti i suvremenosti. Pisao je likovne i književne kritike (Pleter oko slike, Nepostojeći hrvatski pisci) te publicističke tekstove (Ime zla).

Godine 1992. postao je potpredsjednik Matice hrvatske. Tri je godine bio glavni urednik tjednika za kulturu Hrvatsko slovo (1995. – 1998.). Za svoje književno stvaralaštvo primio je brojne nagrade i priznanja.

Napustio nas je zauvijek 20. svibnja 2004. godine.

Ime ovoga znamenitog književnika nosi i hrvatska književna nagrada. Nagrada Dubravko Horvatić dodjeljuje se za prozu i poeziju objavljenu u časopisu za kulturu Hrvatsko slovo, u rubrikama Hrvatska proza i Hrvatska poezija.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 330 zapisa o njegovim djelima.

Sada treba reći ono glavno: taj slon nije bio samo golem, samo pitom i dobar, nego je bio i vrlo lukav. Naime, kad su ljudi poiskakali iz njega, slon je, onakav velik kakav je bio, odjurio nekamo daleko, daleko, i to tako brzo da je iza njega ostala samo prašina. I sada živi u dalekom nekom kraju, i vjerojatno je još veći nego što je prije bio. Jer od ovog događaja prošlo je mnogo, mnogo godina. (Stanari u slonu)

The post Stazama hrvatske povijesti – uz obljetnicu smrti Dubravka Horvatića appeared first on Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

Uz okupljanje inicijativa za digitalizaciju lokalne baštine, u središtu ovogodišnjega festivala bila je izobrazba u području digitalizacije te upravljanje projektima digitalizacije, kao i načini predstavljanja rezultata digitalizacije.

Djelatnici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu održali su sljedeća izlaganja:

Sofija Klarin Zadravec:
Knjižnica kao tvornica digitalnih preslika

Mikica Maštrović:
Od prve slikovne baze podataka Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu na CD-ROM-u do multimedijalnog DVD-a izložbe Od Klovića i Rembrandta do Warhola i Picelja

Renata Petrušić:
Znanost i strojevi – virtualna izložba Europske knjižnice

Sofija Klarin Zadravec, Matilda Hraste, Siniša Sambolić, Martina Pavec:
Virtualna izložba digitalne zbirke djela Ruđera Boškovića.

The post Održan Treći festival hrvatskih digitalizacijskih projekata appeared first on Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.