Digitalizacija orijentalnih rukopisa Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

Objavljeno 26.2.2014.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i Institut Yunus Emre iz Turske potpisali su Ugovor o suradnji na temelju kojega je u veljači 2014. godine digitalizirana građa koja se nalazi u fondu Zbirke rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a obuhvaća orijentalne rukopise na osmanskome turskom, arapskome i perzijskome jeziku pisane arapskim pismom. Orijentalni rukopisi dio su Orijentalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu koja ima 163 jedinice i šest neuvezanih ulomaka rukopisne građe te približno 300 tiskanih knjiga na arapskome, turskome i perzijskome jeziku.

Institut Yunus Emre u suradnji s turskom Središnjom bankom provodi opsežan projekt zaštite, restauriranja, digitaliziranja i katalogiziranja rukopisne građe pisane arapskim pismom na osmanskome turskom, arapskome i perzijskome jeziku te na jezicima naroda jugoistočne Europe koji su bili pod osmanskom vlašću. U Hrvatskoj je, osim građe iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, digitalizirana i orijentalna rukopisna građa Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, kao i rukopisi iz Hrvatskoga državnog arhiva.

Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu Orijentalnu zbirku prodala je obitelj Muhibić, a prijenos knjiga iz Sarajeva u Zagreb dovršen je 1966. godine. Zbirka se čuva kao zasebna cjelina u Zbirci rukopisa i starih knjiga, a kataložno ju je obradila dr. sc. Tatjana Paić-Vukić, voditeljica Orijentalne zbirke u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti.

Rukopise s područja arapsko-islamske znanosti i književnosti započeo je otprilike 1810. prikupljati sarajevski kadija Mustafa Muhibbi (umro 1854.), čiji se ekslibrisi nalaze na osamdesetak rukopisa, među kojima je i nekoliko njegovih osobnih bilježnica raznovrsna sadržaja te jedan zbornik koji je u cijelosti prepisao svojom rukom.

Rukopisi sadržavaju više od 300 cjelovitih djela i ulomaka s područja islamske pravne znanosti (fikha), dogmatike, arapske gramatike i stilistike, logike, historiografije, arapske, turske i perzijske književnosti, medicine, astronomije i astrologije. Većina je djela na arapskome, nešto manje na turskome, a najmanje ih je na perzijskome jeziku. Niz ekslibrisa bivših vlasnika pokazuje put prenošenja knjige od Meke, Istanbula, Sofije ili Ohrida do ruku Mustafe Muhibbija i njegovih nasljednika. Iz kolofona nekih rukopisa vidi se da su prepisani u Sarajevu, Vlasenici, Livnu i drugim mjestima u Bosni i Hercegovini.

Rukopisi su nastali u razdoblju od sredine XV. do prve četvrtine XX. st. Najstariji potječe iz hidžretske 858. (1454.) godine pod nazivom Hāšiya calā Hāšiyat as-Sayyid calā Šarh Matālic, zapravo superglosa na komentar jednoga djela iz logike. Veoma je star i primjerak trećega i četvrtoga dijela filozofsko-sufijske poeme Mesnevije (Matnawī-i macnawī) perzijskoga mistika Ğalāluddīna ar-Rūmīja; djelo je prepisano hidžretske 874. (1469.) godine.

U rukopisima ima i djela bosanskih autora koji su pisali na orijentalnim jezicima, kao što su pjesnička zbirka Divan Sabita (Tābit) Užičanina te djelo Hasana Kafija Pruščaka Rawdāt al-ğannāt fī usūl al-ictiqādāt (Rajski perivoji o temeljima vjerovanja).