Aleph – uz 120. obljetnicu rođenja Jorgea Luisa Borgesa

Objavljeno 23.8.2019.

Raj sam uvijek zamišljao kao neku vrstu knjižnice!

(Tvorac)

U povodu 120. obljetnice rođenja Jorgea Luisa Borgesa koja se obilježava 24. kolovoza 2019. godine, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu svoje korisnike podsjeća na stvaranje grafičke mape „Aleph: Ex Libris: Hommage á Jorge Luis Borges 1899.-1986.“ koja je objedinila radove 14 hrvatskih uglednih grafičara 2011. godine. Grafička mapa, koja je dio fonda NSK, sastoji se od 14 grafičkih listića, ex librisa koje su, tijekom Noći muzeja 2010. godine te u povodu 90. obljetnice Grafičke zbirke NSK kada je organizirana izložba Od Klovića i Rembrandta do Warhola i Picelja, različitim grafičkim tehnikama od bakropisa i suhe igle do linoreza, izradili istaknuti hrvatski umjetnici, kao što su Tomislav Buntak, Maja S. Franković, Siniša Reberski, Anita Kuharić, Igor Konjušak, Josip Zanki, Duje Medić, Ksenija Palameta, Marko Pašalić, Hrvoje Šercar, Zdenka Pozaić, Martina Vrbanić, Nevenka Arbanas i Hamo Čavrk.

Tom su prigodom akademik Tonko Maroević i dramski umjetnik Goran Matović izveli ulomak iz predstave Ogledala.

Jorge Francisco Isidoro Luis Borges Acevedo, kojega čitatelji uglavnom zvati Borges, jedan je od najslavnijih i najutjecajnijih književnika 20. stoljeća, ključnoga imena kada je riječ o književnosti španjolskoga govornog područja. Taj argentinski pisac, pjesnik i esejist koji je, prema osobnome priznanju, raj zamišljao kao svojevrsnu knjižnicu, knjižnice širom svijeta ispunio je svojim djelima prevedenima na brojne jezike. Iz dobro obrazovane obitelji, neprijeporno talentiran, već s devet godina preveo je Wiledova Sretnoga princa na španjolski jezik. Engleski obiteljski korijeni i utjecaj bake na njegov odgoj otvorili su vrata njegovu budućem kozmopolitizmu, baš kao i selidba u Europu 1914. godine, nakon koje je živio i obrazovao se u Švicarskoj i Španjolskoj. Upravo je u Španjolskoj napisao i svoju prvu pjesmu Himna moru objavljenu u časopisu Grecia te se kretao u avangardističkim krugovima, što je imalo velika utjecaja na njegov daljnji rad.

Nakon sedam godina provedenih u Europi Borges se 1921. godine s obitelji vraća u Buenos Aires, gdje objavljuje svoju prvu zbirku pjesama Fervor de Buenos Aires 1923. godine, kada postaje i urednik literarnoga dodatka novina Critica. U njem se pojavljuju dijelovi priča koji će poslije biti objavljeni u djelu Opća povijest gadosti, u kojima će koristiti elemente fikcije kako bi ispričao istinite priče, pseudoprijevode, pseudocitate i sl. Nakon još dviju zbiraka pjesama i zbirke eseja 1937. godine zapošljava se u ogranku knjižnice Buenos Airesa Miguel Cané. Svoj prepoznatljiv stil usavršio je nakon očeve smrti i teške ozljede glave 1939. godine. Godine 1941. objavljuje prvu zbirku kratkih priča Vrt razgranatih staza. Čuvenu pripovijest Aleph objavio je 1945. godine. Kada je 1946. godine na vlast u Argentini došao Juan Perón, Borges je dobio otkaz.

Bez posla i oslabljena vida Borges počinje raditi kao predavač. Unatoč političkoj nepodobnosti u razdoblju diktature postaje ugledna javna ličnost, predsjednik Argentinskoga društva pisaca te profesor američke i engleske književnosti u Argentinskome udruženju engleske kulture. Započinje pisati i scenarije za filmove, a 1955. godine biva imenovan i ravnateljem nacionalne knjižnice. Šezdesetih godina 20. stoljeća međunarodna je slavna ličnost, osobito zahvaljujući nagradi Formentor Prize koju je podijelio sa Samuelom Beckettom. Njegovi radovi tada se počinju prevoditi i na engleski jezik. Izrazito oslabljena vida, svoje misli diktira majci koja postaje njegove oči i ruke. Među djelima objavljenima u tome razdoblju su i Knjiga izmišljenih stvorenja (1967.), Brodijev izvještaj (1970.) te Knjiga od pijeska (1975.). Dobitnik je niza međunarodnih priznanja i počasnih doktorata te je bio ravnatelj Nacionalne knjižnice Argentine „Mariano Moreno“ od 1955. do 1973. godine.

Borges se u svojim djelima bavio prirodom vremena, labirintima, zrcalima, ispreplićući često stvarnost i fikciju, što je postalo osobito prepoznatljivim svojstvom njegova književnog stvaralaštva. Umro je u Ženevi 14. lipnja 1986. godine.

U povodu obilježavanja 120. obljetnice njegova rođenja na Blogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu donosimo članak o pričama Aleph i Zafir.

Vrijedno je spomenuti kako Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu koristi integrirani knjižnični sustav istoga naziva – Aleph.