Istarski razvod
1275.-1395. – 35 l. : papir : glag. kurziv ; 33 × 23,5 cm. – Prijepis iz XVI. st.
NSK Zagreb R 3677

Ovaj dokument o utvrđivanju granica između posjeda akvilejskoga patrijarha, Venecije, pazinskoga kneza i istarske vlastele, pronađen je 1850. u Kršanu.

Riječ je o prijepisu iz 1546. (prema predlošku iz 1325.) glagoljičnim kurzivom na 35 papirnih listova vel. 32,2×22,2 cm s rubnim latiničnim zabilješkama iz XVII./XVIII. st., a uvezan je u korice od bijeloga hrapavoga kartona.

Istarski je razvod pravni spomenik kojim se uređuju granice (”termeni i kunfini”) između feudalnih gospodara s jedne i seoskih općina (”komuna”) s druge strane.

Razvođenje je stari slavenski pravni običaj kojim se utvrđuju granice terenskom ophodnjom. Istarski razvod nastao je kao skup dokumenata u razdoblju od 1275. do 1395. na temelju još starijih isprava.

Izvorno je napisan na trima jezicima: latinskom, njemačkom i hrvatskom. Naš se jezik naziva njegovim narodnim hrvatskim imenom. Dragocjen je jezični, književni, društveni i politički dokument istarskoga srednjovjekovlja. Prvi ga je objavio Ante Starčević 1852. u Kukuljevićevu Arhivu.

Na unutarnjoj strani prednjih korica rukopisa, u gornjem lijevom kutu, potpisan je: VGaj 1873., a Ljudevit Gaj dobio je rukopis od Giuseppea de Susannija. Otkupom Gajeve knjižnice Razvod je postao dijelom fonda današnje Zbirke rukopisa i starih knjiga.

 Pregled djela zahtijeva instalaciju programa Adobe Flash Player.