Božidar Širola, diplomirao je u Zagrebu 1913. godine matematiku i fiziku, a studij muzikologije s doktoratom završio na Sveučilištu u Beču 1921. godine. Djelovao je u Zagrebu kao srednjoškolski profesor, kustos i ravnatelj Etnografskog muzeja te dekan Muzičke akademije. Uz nastavnički, skladateljski i znanstveni rad bavio se i glazbenom kritikom. Već u početku svojeg stvaralačkog rada Širola se najviše bavi vokalno-instrumentalnim oblicima u kojima se sve više javljaju elementi folklorne glazbe. U središtu Širolina stvaranja vokalna je glazbe u kojoj se ističu ciklusi solo popjevki na kajkavske stihove Dragutina Domjanića. Na području crkvene glazbe važno je istaknuti oratorij Život i spomen slavnih učitelja sv. Braće Ćirila i Metoda… za soliste i zbor a capella, za koji je dobio priznanje na festivalu Međunarodnog društva za suvremenu glazbu 1927. u Frankfurtu na Majni. Od glazbeno-scenskih djela treba spomenuti komičnu operu Cithara i bubanj u kojoj Širola koristi elemente primorsko-čakavske glazbe. Širola je skladao niz djela s područja komorne glazbe – gudačkih kvarteta, sonata. Širola se kao muzikolog posvetio sakupljanju građe za povijest hrvatske glazbe i proučavanju hrvatskog folklora, osobito folklornih instrumenata.